Sigurno znate onaj osjećaj kad uložite puno truda u nešto što stvarno
želite da uspije…
I taman kad vam krene i kada ste sigurni da ćete uspjeti, nešto se
dogodi i sve se sruši…
I sve ono u što ste ulagali toliko truda i napora jednostavno nestane…
Ponekad se zapitamo čemu sav taj trud kad ne vrijedi…
Jer nekad koliko god da se trudili jednostavno ne uspije…
I koliko god želimo da se ostvari ono u što smo polagali sve nade, to
se ne dogodi…
Valjda je život takav…
Nekad nam je sve lagano i savršeno, a nekad nam ne ide..
To su najgori trenutci…
Znamo da nije pravedno, a opet ništa ne možemo promijeniti…
Možemo samo čekati da se i nama sreća osmjehne…
Da opet sve postane lijepo i da nam konačno krene…
I onda čekamo i nadamo se da će opet sve biti kao prije…
Nadamo se da će opet sve biti lagano i savršeno…
I negdje u dubini sebe znamo da će opet biti tako…
Ali uvijek postoji ono malo zrno sumnje koje nam ne dopušta da budemo
sigurni u to…
Zato se uvijek moramo nadati i vjerovati sami u sebe…
Jer se jedino tako možemo riješiti te sumnje…
Jedino tako možemo vratiti ono savršenstvo u život…
I zato uvijek vjerujte sami u sebe i nadajte se…
Nabacite taj prekrasni osmjeh na lice…
Prihvatite sve pobjede i poraze…
Jer sve to je dio života…
I pobijede i porazi…
I suze i osmijesi…
Na vama je da birate…
Hoćete li odustati na prvom porazu
Ili ćete se boriti do pobjede...
* Ja biram pobjedu, a vi? :)
Nikolina M.
