Nekada prijatelji, sad smo kao stranca dva…

Od kada sam krenula u srednju školu bila sam dobra sa najzgodnijim dečkom iz razreda. Pod svakim satom i odmorom družili smo se i zezali. 

Počeo mi se nesvjesno sviđati, ali sam to pokušala nekako sakriti. Kada je nešto trebalo raditi u grupi – radila sam s njime. Tako smo postali još i više dobri i nakon nekog vremena, a on je počeo pokazivati da mu se sviđam. 

To sam “skužila” po njegovim izgovorima – stalno je tražio neki razlog da me dotakne pa bi mi rekao: “Imaš ovdje nešto…” i onda bi to maknuo s mene. Tada sam bila u vezi pa nisam ništa pokušavala.

Jednog dana pod velikim odmorom uzela sam mu mjesečnu kartu jer sam ga htjela zezati kako i inače znam – ne s nekom posebnom namjerom. Lovio me da mi otme kartu, a onda je zvonilo za sat. Svi su već otišli na nastavu osim mene i njega. Odlučila sam mu vratiti kartu, počeli smo se polako približavati jedno prema drugome i poljubili smo se. Nije dugo trajalo…

Nakon poljupca, vratila sam mu kartu i krenula sam s njim prema školi. Nisam osjećala noge, bilo je kao da hodam po oblacima.

Od toga dana počela sam se zaljubljivati u njega i on u mene. Prolazili su dani, ali ništa se između nas nije događalo. Svaki sam dan na putu prema školi jedva čekala da ga vidim. Naravno – on to nije znao!

Svi iz razreda su primijetili da se nešto događa između mene i njega. Ponašali smo se nekako drukčije, a da to nismo ni znali. 

Jednog dana odlučila sam mu napisati šta osjećam prema njemu. Bilo me strah! Hoću li pogriješiti ako mu priznam? 

Ja sam u međuvremenu našla dečka i lijepo mi je s njim, ali moj prijatelj više ne želi razgovarati sa mnom. To me ubija i tužna sam radi toga. Voljela bi bi mogla popričat sa njime, ali on ne želi. Nije mi jasno šta sam krivo napravila!

Voljela bih da opet budemo prijatelji jer me ovo sada ubija. Iako se nikada nisam tako osjećala i ne zna što dalje, nadam da ćemo to na neki način riješiti i opet biti dobri prijatelji.

S. S.