Nikad nećemo zaboraviti polaganje vozačkog!

Sjedim u autu kojeg još uvijek ne znam voziti. Upravo ulazim u kružni tok. Ponosna sam na sebe jer mi se auto tog dana ni jednom nije ugasio. Moja instruktorica vožnje priča na mobitel i čini se da uopće ne obraća pažnju na moju vožnju, a ni na mene iako mi se od nervoze znoji čak i tjeme. Valjda mi vjeruje. Iako ne bi trebala.

Agonija s kružnim tokom je konačno gotova. Toga dana sam prošla kroz toliko kružnih tokova da mi se zavrtjelo u glavi. Dajem žmigavac i konačno izlazim. Muka mi je od biciklista, mopeda i traktora koje moram zaobilaziti, ali na sreću, ništa od toga se nije pojavilo.

I tada se ispred mene u promet ubaci konj s kolima. Usred grada. To se valjda može dogoditi samo meni i nikome više…

Traume za cijeli život

Oni koji kažu da nemaju traume s vozačkog, ili lažu sebe i druge ili ga nikada nisu polagali. Ja sam bila jedna od onih koji su imali traume i prije nego što su uopće krenuli na tečaj…

Vjerojatno se prisjećaš svojih doživljaja ili ti je možda tečaj vozačkog u tijeku pa su ti traume svježe. Možemo ti garantirati da će vječno ostati tako svježe, nećeš ih uspjeti zaboraviti do kraja života. Ali važno je da znaš da nisi jedini, svi smo to proživjeli. Sada, kada smo konačno s time gotovi, možemo se samo smijati. Da te utješimo, pitali smo tri studentice da nam ispričaju svoja iskustva s vozačkog.

Uplašila se nepostojećeg vlaka

„Prvi dan vožnje mi je definitivno bio najgori. Instruktorica mi je objašnjavala kako da pokrenem auto, a ja od nervoze nisam apsolutno ništa radila. Samo sam sjedila kao kip i blijedo ju gledala. Kad smo konačno krenule prema gradu, vozila sam prilično opušteno i odjednom sam viknula: Ajme, vlak! Ona je odmah zakočila. Vlaka nije bilo apsolutno nigdje na vidiku. Samo sam vidjela znak da se približavamo pruzi kojom vlak više uopće ni ne vozi, ali ja sam zaključila sam će nas pregaziti vlak. I onda nisam znala krenuti na uzbrdici…“, kaže nam studentica novinarstva.

Zaobići ili ne?

Od svega je najstresniji ispit vožnje, a ova studentica će se svojeg pada sjećati zauvijek.

„Moja frendica se zezala dan prije ispita da ću imati prometnu i pasti vozački. Idući dan je došao ispit i sve je išlo dobro. Vraćali smo se prema autoškoli, a ja sam mislila kako je super prošlo i da ću položiti. Odjednom se ispred mene pojavi traktor s prikolicom. Vozio je jako sporo i ja sam se predomišljala hoću ga zaobići ili ne jer nisam znala hoće li me srušiti na ispitu ako se vozim iza njega“, prisjeća se studentica biologije.

Prekasno sam odlučila zaobići ga i krenula sam u drugu traku, ali iz suprotnog smjera je počeo dolaziti auto, a iza u mojoj traci je bio još jedan auto. Dala sam gas umjesto da kočim i vratim se u svoju traku iza traktora. I ja dala gas onako do 70 na cesti u gradu i zamalo izbjegla sudar. Drhtala sam do autoškole, instruktor je bio u šoku i na lijep način mi objasnio da se to ne radi, ali da je sve drugo bilo dobro. I to je priča kako me prijateljica uklela dan pred vozački“, ispričala je.

Trauma zvana zaključan volan

Naravno, tu priči nije kraj. Uvijek je traumatično i ono iskustvo prve samostalne vožnje.

„Kad sam počela voziti, prvi put sam se vozila s mamom, a ona nema strpljenja. Nabijala mi je presing da skrenem, dam gas, stanem i tako to. Pred jedan kružni tok ja sam se uspaničarila jer se stvorio pješak i morala sam brzo stati. Kako sam naglo stala, krepao mi je auto i zaključao mi se volan usred kružnog toka. Auti iza trube, stvorio se potpuni zastoj, ja ne znam otključati volan, auto se neće upaliti, mama viče da okrenem volan, a on se ne okreće, ključ je zapeo i nisam ga mogla izvaditi… Potpuni kaos se stvorio, a ja sam počela plakati. Kad sam uspjela nekako otključati volan i upaliti auto, toliko mi je trzala noga po kvačilu da ga nisam mogla stisnuti. Ja ne znam kako sam nas uopće odvezla doma“, rekla je.

Zaboravila novčanik s vozačkom

Traumatična iskustva nakon položenog vozačkog ispita ima i ova studentica.

„Jednom nisu radili semafori, treperilo je samo žuto, a ja sam se nešto bila zamislila. Bila je noć i uopće nisam skužila da bi netko mogao doći s desne strane, a ja sam skretala ulijevo. I samo sam skrenula, bez gledanja i skoro je izbio sudar. Dobro da čovjek nije brzo vozio, ali kad je zatrubio, bome sam se zatresla“, ispričala nam je studentica prehrambene tehnologije.

„Kad sam prvi put sama sjela u auto, uzela sam ključeve i odvezla se na trening, ali od svog tog uzbuđenja nisam ponijela novčanik u kojem mi je vozačka. Također, jednom kad sam vozila mamu negdje, krenula sam u rikverc i skoro pregazila ženu na biciklu jer nisam gledala kuda idem“, dodala je, ali kaže da je sada puno opreznija i da joj se više ne događaju takve stvari.

Još vijesti