Studenti s „naglaskom“ o studiranju u Zagrebu: „Ako bi mi se omakla kriva riječ, bila sam sprdnja dana“

Svake godine, početkom jeseni, sveučilišne gradove preplave brucoši koji po prvi puta dolaze na faks, ali i oni iskusniji, stariji kolege koji se nakon pauze vraćaju fakultetskim obavezama.

Studenti koji na fakultet stižu iz manjih mjesta ili drugih dijelova Hrvatske ubrzo će shvatiti da se po nekim stvarima razlikuju od „domaćih“, od kojih je najupečatljivija – govor.

Svaka regija naše zemlje specifična je po svojim dijalektima i iako je činjenica da se svi međusobno razumijemo jer govorimo istim jezikom, također je istina da se svaki dijalekt i narječje odlikuje nekim posebnostima. U slučaju „sraza“ različitih narječja i dijalekata, ponekad dolazi do nerazumijevanja, zadirkivanja na temelju te različitosti, a ponekad, nažalost, i do nasilja.

Nastradao zbog splitskog naglaska

U ožujku prošle godine pisali smo o studentu zagrebačkog PMF-a koji je, kako je pojasnio, zbog naglaska doživio fizičko nasilje.

„Stajao sam na plaži na Jarunu s prijateljima i skupina od 5,6 momaka me dozvala. Mislio sam da žele pričati sa mnom i uputio sam se prema njima. Nakon što me jedan pitao odakle sam, na što sam odgovorio iz Splita, dobio sam šaku u glavu. Tad me prijatelj dozvao s plaže i iduće čega se sjećam je kako sjedim s krvavim nosom na plaži“, kazao nam je tom prilikom Tomo Danielov, rodom iz Splita.

Srećom, u susretu s drugim kolegama, ovakvi su scenariji ipak rijetkost. Češće iz susreta s različitosti izlazimo sa simpatičnim anegdotama i uspomenama kojih se rado sjećamo. Od toga da će vas vjerojatno zvati nazivom mjesta ili grada iz kojega dolazite, a ne imenom, do pokušaja da izgovaraju i usvoje riječi koje su im dotad bile potpuna nepoznanica, različita narječja i „naglasci“ uvijek će biti tema razgovora među kolegama na fakultetima.

O tome imaju li negativna ili ipak pozitivna iskustva u susretu s drugim kolegama, nakon preseljenja u metropolu zbog studija, kazalo nam je nekoliko „dođoša“ koji već dulje vrijeme studiraju u Zagrebu.

Sramila se svoje kajkavštine

Ako ste mislili da će Zagorci proći bolje od ostalih pri dolasku u Zagreb, jer je i Zagreb kajkavski grad, varate se. Studentica sa zagrebačkog FPZG-a prisjetila se nesigurnosti koju je, zbog svog naglaska, osjećala na samom početku studiranja.

„Na prvoj godini, bila sam dosta nesigurna zbog svog naglaska, u prijevodu, pomalo sam ga se i sramila. Općenito, svi smo svjesni činjenice da je kajkavski podosta podcijenjen u društvu, a ja sam baš toj konstataciji još i dala na važnosti samim time što na prvoj godini nisam htjela da se čuje odakle dolazim“, govori nam.

Zbog toga se tijekom prvih par mjeseci u potpunosti prilagođavala u govoru, čak i u interakciji s govornicima s kajkavskog govornog područja.

„Onda sam nakon tih nekoliko mjeseci ušla u raspravu s kolegama o tome što koja riječ znači na kajkavskom narječju, a kada sam im objašnjavala naš rječnik, počeli su me ismijavati. 'Vi Zagorci ste tako glupi da izmišljate i glupe riječi', govorili su. Tijekom te akademske godine, ako mi se slučajno omaknuo 'krivi' naglasak na kavi, također sam bila glavna sprdnja tog dana“, prisjetila se ovog nimalo pohvalnog ponašanja kolega prema njoj.

Ipak, iz ovog je zadirkivanja ipak proizašlo i nešto dobro, a to je osjećaj ponosa prema narječju kojim govori. „Otad pa nadalje, ne prilagođavam se drugima. Više me uopće nije briga s kim sam na kavi – jesu li u pitanju stranci, Slavonci, Istrijani, Dalmatinci, purgeri ili Međimurci – ja ‛derem’ po svom. Naravno, u potpunosti se prilagodim i pričam standardnim hrvatskim književnim jezikom na poslu i na predavanjima, ali u slobodno vrijeme se više ne prilagođavam niti se osvrćem na glupe komentare“, dodaje studentica ponosno.

S obzirom da je već pri kraju studija, kaže da su se svi kolege sad navikli na njen govor i, ukoliko nešto ne razumiju, jednostavno pitaju da im pojasni što znači ta riječ.

„Zbog neugodnog iskustva na prvoj godini sam poprilično osjetljiva na tu temu i neću se dati – bez obzira na krive naglaske, krivo izgovorene riječi ili kajkavske riječi. Ponosim se regijom iz koje dolazim te smatram da se nemam čega sramiti, ako drugi kolege usred predavanja, pred profesorom, mogu reći 'upalimo sviću', umjesto 'upalimo svjetlo'“, dodaje ova studentica za kraj.

Podsjetimo ovdje da će svi studenti koji se otisnu u Zagreb na studij ipak naučiti pregršt purgerskih i kajkavskih riječi i fraza poput „pod satom“, „kod bana“, „zrihtati“, „picek“, „gablec“, „ziher“, „fakat“ i brojne druge koje možete pronaći ovdje.

Neće biti lako ni onima koji odlaze u Dalmaciju ili iz nje dolaze k nama jer ono što je u Zagrebu rajčica, u Dalmaciji je „pomidor“, ono što je ovdje „rajngla“ u Dalmaciji je „teća“, a moglo bi biti zbunjenosti i prilikom odgovaranja na pitanje koliko je sati jer ono što je ovdje pola dva, Dalmatinac će izraziti „jedan i po'“ dok će 15 do 4 u dalmatinskoj inačici postati „četiri manje kvarat“.

Dubrovčanka ili Hercegovka?

Jedan od naupečatljivijih naglasaka onaj je dubrovačkog predjela. Teško ga je ne prepoznati, ali i oponašati, ako niste izvorni govornik, upozorava naša sljedeća sugovornica, Ana iz Dubrovnika koja, kako kaže, nije imala neugodnih iskustava zbog svog naglaska iako su ga često mijenjali s nekim drugim naglascima.

„Zanimljivo mi je bilo jer su me ljudi često pitali jesam li iz Hercegovine, iako jesam jednim dijelom, ne govorim uopće na taj način. Događalo se slično i mojim prijateljima koji su iz Dubrovnika, da ih se miješa s ljudima koji su iz Mostara, što po meni, nema nikakve poveznice i ti si govori ne sliče”, govori nam.

Iako u svakodnevnom životu nije imala neugodnih iskustava, na poslu su joj kolege znale prigovoriti zbog nekih izraza. „Mojim kolegama na poslu u neformalnom razgovoru išlo je na živce moje ‛đe’ i ‛ođe’”, dodaje.

Našoj drugoj sugovornici, jedan je dalmatinski izraz ostao u lijepom sjećanju.

Punjeni kušinići u trgovini

„Na prvoj godini je sa mnom studirala jedna kolegica iz Zadra. Išle smo u trgovinu (ili dućan, kako ona kaže) i komentirale smo slatko. Na polici su bili neki punjeni čokoladni jastučići, a ona je rekla da su joj baš fini ti punjeni ‛kušinići’ što mi je bilo užasno smiješno“, prisjetila se studentica novinarstva iz Slavonije, koja već pet godina studira u Zagrebu.

Što se specifično slavonskih riječi tiče, a s kojom nisu upoznati kolege iz Zagreba, uspjela se sjetiti jedne. „Ja uvijek moram ljudima objašnjavati što je kirvaj. Nekad to spomenem dok pričam i onda me svi čudno gledaju kao sam počela pričati na japanskom. Dalmatinci to zovu fešta, a mislim da toga ovdje u Zagrebu nema“, govori nam ova studentica, pritom misleći na ono što pak na kajkavskom govornom području nazivaju „prošćenje“.

Ako pak odlučite preseliti u Slavoniju iz drugih dijelova Hrvatske, budite spremni da ćete i tamo morati naučiti neke nove izraze poput „za babino brašno“, „lega“, „slamboš“, da nabrojimo samo neke.

Svađala se s purgerima jer krivo naglašavaju

Ima pak i onih „dođoša“ koji pak ispravljaju purgere! To je slučaj studentice s Fakulteta hrvatskih studija koja početak svog studija vezuje uz korigiranje „domaćih“ studenata, a ne obratno.

„Iako sam Slavonka i dobro naglašavam riječi, bilo je par situacija u kojima sam se posvađala s purgerima jer sve naglašavaju krivo. Tako da, kad smo ja i dečko prohodali, tri sata smo se svađali oko toga kako se naglašava riječ bankomat. Došlo je do toga da je pored mene zvao svoju bivšu curu, koja studira kroatistiku, misleći da je u pravu. Prvo je cura bila u šoku jer se nisu čuli od prekida, a onda se nasmijala i objasnila mu da sam u pravu“, govori nam kroz smijeh ova studentica.

Kako god bilo, susret različitosti neminovno vodi ka obogaćivanju rječnika svake osobe. Ako se već u čitavom svijetu ustalila ona prosvjetiteljska koja kaže „Vrijediš koliko jezika znaš“, teško je ne primijeniti ovo i na narječja i dijalekte koji su, u slučaju Hrvatske, dio naše jezične raznolikosti i bogatstva, a ne razlog za predrasude i vrijeđanje.

Stoga se otvorite jezičnim specifičnostima cimera, kolega i prijatelja koje upoznate tijekom studija i naučite koju novu riječ i frazu, dok zajedno stvarate uspomene koje ćete rado prepričavati dok ste živi.