Osjećaju li se studenti sigurno u studentskim domovima? Iskustvo studentice: „Nepoznati čovjek pratio me skroz do paviljona“

Zagrebački studenti, koji žive u studentskim domovima, u posljednje se vrijeme susreću s pojedinim incidentima i događajima po pitanju njihove sigurnosti. Naime, tijekom zimskih praznika kada su studentski domovi većinski bili prazni, u petom paviljonu na „Savi“ došlo je do provale u čak nekoliko soba, a naknadno je zaključeno kako su pojedinim studentima i nestale osobne stvari poput novaca.

Studenti su se tada pobunili jer smatraju kako je razina sigurnosti u studentskim domovima poprilično niska, posebno zbog činjenice da sigurnosne kamere koje su postavljene tada nisu radile, a samim time nisu ni mogle zabilježiti počinitelje provala.

Krađe, provale i tučnjave na „Savi“

Osim toga, posljednjih nekoliko mjeseci studenti u studentskom domu „Stjepan Radić“ često svjedoče krađama odjeće s njihovih sušila na kojima suše odjeću. Također su postale i učestale objave u privatnoj Facebook grupi stanara ovog doma gdje studenti ističu kako im je odjeća opet ukradena sa sušila iz hodnika.

No, nisu studenti na „Savi“ jedini koji brinu za svoju sigurnost, s obzirom na to da je to problem i u drugim domovima. Tako smo nedavno pisali o zamolbi jednog stanara studentskog doma „Lašćina“ koji je na ulazna vrata prvog paviljona zalijepio molbu.

Nezaključavanje ulaznih vrata na Lašćini

U molbi je pisalo da se mole svi stanari za odgovorno ponašanje i zaključavanje ulaznih vrata paviljona zbog sigurnosti svih, posebno onih koji se nalaze u prizemlju. Ubrzo nakon toga, na vratima tog istog paviljona osvanula je i službena obavijest Uprave studentskog doma „Lašćina“ koji su, također, sve stanare zamolili da počnu zaključavati ulazna vrata kako bi se izbjegli potencijalni incidenti i provale.

Upravo zbog svega navedenog, razgovarali smo sa studenticama koje žive u zagrebačkim studentskim domovima. Marta živi upravo u prvom paviljonu na Lašćini, gdje je osvanula molba jednog od stanara, ali ona tvrdi kako se osjeća relativno sigurno jer se njezina soba nalazi daleko od ulaznih vrata u prizemlju paviljona. No, svejedno smatra da bi se provjere trebale češće odvijati, upravo zbog sigurnosti svih studenata.

„Voljela bi svakako da portiri češće kruže oko paviljona tako da mogu razumjeti zašto se cure ne osjećaju sigurno i stvarno poštujem to da se ulazna vrata paviljona počnu zaključavati preko noći“, napomenula je Marta.

Slobodan ulazak po požarnim stepenicama?

S obzirom na to da se najviše takvih incidenata događa u najvećem zagrebačkom domu na „Savi“, upitali smo i tamošnje stanare, a jedna od njih je i Veronika koja je za MojFaks otkrila kako se u posljednje vrijeme ne osjeća sigurno zbog svih incidenata, a i sama se prije nekoliko godina našla u poprilično neugodnoj situaciji unutar paviljona.

„Kad sam bila druga godina faksa, isto sam živjela na Savi i jedne noći sam učila u sitne sate. Bilo je otprilike između 4 i 5 ujutro. Čula sam neko lupanje na hodniku. Netko je stalno lupao vratima WC-a i onda sam čula da se nešto razbilo. A bio je neki dan usred tjedna, znači nije bio vikend pa da su se ljudi dugo družili. Izašla sam van iz sobe da vidim što se događa i vidjela sam da hodnikom hoda neki dečko. Nemam pojma tko je to bio.

Pretpostavila sam da se popeo požarnim stepenicama jer se stalno vraćao prema njima i stalno je lupao vratima balkona. Na podu je bila neka budilica koju je razbio. Ne znam odakle mu to. Uglavnom, dečko je otišao kad je vidio mene, a ja sam u tom trenu bila toliko ljuta jer sam morala učiti da sam mu bila u stanju sama očitati bukvicu, ali onda je otišao. To je samo dokaz da bilo tko može ući u paviljon i stvarati nered“, objasnila je Veronika.

Iako je to situacija otprije nekoliko godina, napominje da se ne osjeća ugodno, pogotovo zato jer često prati objave o krađama u domu u spomenutoj privatnoj Facebook grupi stanara.

Objašnjava da se ne može generalizirati i da taj „kradljivac“ može ujedno biti i student koji živi u domu, ali svejedno smatra da je gora situacija ukoliko se radi o nepoznatom počinitelju koji ne živi u domu jer za njih ne postoji mogućnost prijave.

„Sumnjam da netko izvana hoda po paviljonima i krade veš, ali stvar je da se stanari doma za takve stvari mogu kazniti i dobiti prijavu, a netko tko je izvana ne može. Može se zvati policija, ali ovaj dečko što je razbio budilicu je samo nestao i nikome ništa. Policija ne bi ništa mogla“, spomenula je Veronika, a govori nam kako je primijetila da ni u njezinom domu se ulazna vrata paviljona ne zaključavaju.

Naprotiv, studenti često podmetnu neki predmet, poput boce vode, kako se vrata ne bi zatvorila i zaključala do kraja.

„Zaštitari ne vide incident usred bijela dana“

Ivana se u studentskom domu „Stjepan Radić“ osjeća poprilično sigurno, ali napominje da je to možda zbog toga što se ona do sada nije susrela s nekim incidentom ili negativnim iskustvom. No, jedna stvar joj svejedno smeta.

„Ipak, dosta je frustrirajuće kad pročitam u grupi od doma kako studentima na dnevnoj bazi netko krade robu s hodnika dok se suši, kišobrane, a u zadnje vrijeme dogodile su se i ne tako bezazlene situacije, provaljeno je u nekoliko soba u 5. paviljonu i bilo je par tučnjava. Najgluplje je što kamere, za koje čisto sumnjam da su sve ispravne uopće, nisu snimile ništa od navedenih događaja“, dodaje.

Osim toga, smatra kako zaštitari ne obavljaju svoj posao u potpunosti, a to je objasnila i na primjerima koji su vezani uz druženja studenata unutar područja studentskog doma.

„Zaštitari tjeraju studente nakon 10h ako sjede na klupicama i zabavljaju se, druže, kao da smo mala djeca, ali kad neki huligani tuku dečka ispred menze 15 metara od njih, to nitko ništa ne poduzima. To je zapravo nama stanovnicama doma pokazatelj da nemamo nikakvu zaštitu, jedino za šta su oni tu je da od Save naprave Cvjetno i da nam ukinu sva moguća druženja, a za našu zaštitu i prava ih nije briga“, zaključuje Ivana.

Uhođenje i čekanje ispred paviljona

Jedan od sličnih i poprilično neugodnih incidenata, dogodio se studentici Lauri koja živi u studentskom domu „Lašćina“. Naime, kako nam govori, jednu večer se vraćala s predavanja autobusom i nakon silaska na svojoj stanici, počeo ju je pratiti nepoznati čovjek.

Odmah nakon što sam sišla na autobusnoj stanici, ispred mene je hodao neki čovjek koji se naglo zaustavio, pogledao me i rekao mi da slobodno ga zaobiđem i da hodam ispred njega na nogostupu. U tom trenu, nisam vidjela neke pozitivne nakane pa sam odbila i rekla gospodinu da nije potrebno te da samo on nastavi hodati ispred mene. Nakon čega mi se on približio i s čudnim osmijehom na licu napomenuo da inzistira da hodam ispred njega jer „dame imaju prednost“. Tada sam napravila kardinalnu grešku i poslušala ga, umjesto da sam krenula u nekom drugom smjeru, ali sam krenula hodati puno brže od njega u nadi da ću ga putem izgubiti iza sebe. No, on je mene pratio svim okolnim putevima i prečicama sve do naselja, a mislila sam da ću na taj način spriječiti njegovo uhođenje. Kada sam shvatila da zaista hoda isključivo za mnom, jer taj put vodi jedino do naselja na Lašćini, došla sam do svojeg paviljona i odlučila sam ne ući u njega. Druga greška, koje sam svjesna, je bila ta da sam požurila do paviljona koji se nalazi 100-tinjak metara niže i ušla sam unutra. Vidjela sam da čovjek i dalje distancirano stoji ispred paviljona u kojeg sam ušla tako da sam odlučila unutra pričekati dok ne ode. Nakon gotovo pola sata čekanja, izašla sam van, a njega nije bilo. U tom trenu sam mislila da pretjerujem i da umišljam, ali poslije sam shvatila da sam gotovo uvjerena kako me pratio jer, zašto bi na kraju još čekao ispred paviljona? Vjerojatno je mislio da ću izaći van, ispričala je Laura za MojFaks.

Vjerujemo kako ovakvih situacija ima podosta, iako na neke od njih gotovo nitko ne može utjecati – ni zaštitari, ni uprava doma, kao ni bilo tko drugi. No, ono što studenti mogu je da paze na sve međusobno, a prije svega, apel svima je da počnu zaključavati ulazna vrata svih paviljona.

Možda u tom trenu će spriječiti potencijalnu provalu činjenica da ste za sobom zaključali ulazna vrata jer često zaključana vrata sobe nisu garancija da neće doći do provale – što dokazuju i slučajevi iz studentskog doma „Stjepan Radić“.