Evo što je po novom bitnije od ocjena: Jeste li dobri u vještini koja je sve poželjnija među profesorima?

Na konferenciji Međunarodnog udruženja sveučilišta (International Association of Universities), održanoj krajem listopada u Dublinu u Irskoj, jedan od glavnih zaključaka sudionika bio je da bi mladi sa sveučilišta trebali „izlaziti“ kao formirani kritički mislioci sposobni prepoznati i riješiti realne probleme, umjesto da tijekom studija „samo“ skupljaju dobre ocjene.

Hanne Leth Andersen, rektorica Sveučilištu Roskilde u Danskoj, apelirala je na sudionike da „u praksi primijene ono što zagovaraju o učenju koje se bazira i temelji na studentu“ te u njima gradi vještine i kompetencije za budućnost.

Skupljanje što boljih ocjena nije ključno?

Andersen smatra da ljudsku inteligenciju ne treba poistovjećivati s onom umjetnom i upozorava da studenti često fokusirani na „bildanje“ CV-a, dok je odgovornost matične obrazovne institucije ipak mladima pomoći u osobnom razvoju, piše University World News.

“Ovo uključuje obrazovanje za održivi razvoj i potrebu da razvijamo kritičko mišljenje. U suprotnom ocjene postaju glavnim motivom, a najvažnija rasprava u predavaonicama 'kako dobiti što bolje ocjene'. Ako sakupljanje najboljih ocjena ima prioritet, to u nekih studenata može dovesti do onoga što ja nazivam površnim pristupom“, kazala je.

Na primjeru sveučilišta na kojemu je zaposlena pojašnjava da ovaj princip slijede projektnim učenjem koje je problemski orijentirano. Naime, svaki semestar studenti moraju prepoznati i identificirati određeni problem te ga, unutar dodijeljenog tima, pokušati riješiti. Tako, tvrdi, uče na interdisciplinaran način.

Fernando León García sa Sveučilišta u Mexicu naglasio je da se obrazovanje kreće u smjeru post-pandemijske transformacije jer je nastavno osoblje tijekom pandemije moralo koristiti pedagoške, tehnološke i javno-zdravstvene mjere kako bi održali kontinuitet obrazovnih programa.

Obrazovanje više nije „konačno“

Smatra da je tema mentalnog zdravlja studenata također veoma važna, kao i kriterij uspjeha studenata.

„Gdje su postojali silosi, golema spremišta, sada trebamo holistički pristup, a gdje je visoko obrazovanje bilo konačno, sada potrebujemo cjeloživotno učenje. Gdje je bila prisutna hijerarhija, sada trebamo fleksibilnost i raznolikost, a gdje je nudilo sadržaj, visoko obrazovanje sada treba razviti cjeloživotne kompetencije“, smatra García.

Čak su i na prestižnim sveučilištima poput MIT-a i Harvarda promijenili fokus ka „novonormalnom“, dodaje, i apelira na lidere visokog obrazovanja da „manje razmišljaju o tome gdje smo sada, a više o tome kamo se moramo pomaknuti“.

izvor: universityworldnews.com