Poslala 93 prijave za posao, ima magisterij i dalje ništa: 'Možda su u pravu kad mi kažu da postanem blagajnica'

Nakon diplome, traženje prvog posla, posebice ako želite u struci je dugoročan, mukotrpan i stresan posao, a najgore od toga je čekanje da vam se netko možda javi.

Mladi koji traže svoj prvi posao u struci prolaze iznimno stresno razdoblje jer uređuju svoje životopise, motivacijska pisma, šalju na hrpu adresa, a odgovora nikako nema. Radite li nešto krivo? Je li životopis kriv? Manjak iskustva? Ili je jednostavno sve namješteno, pa samo nemate dobru vezu i sreću? Pitanja poput ovih svakodnevno muče mladi koji su se našli na burzi i aktivno traže posao.

Jedna se djevojka požalila na situaciju u kojoj se trenutno nalazi s traženjem posla. Ona je završila svoj magisterij, ali kako kaže nema iskustva u struci.

„Poslala sam 93 prijave za posao od početka mjeseca. I ništa! Ništa! Imam završen magisterij, ali nemam iskustva u poslu. Svjesna sam da mi treba stručna praksa i znam da ću raditi godinu dana za džabe. Ubija me to što svi oko mene rade samo ja ne. I onda kažu mladi idu iz zemlje, pa kako da ne odem kad nemam priliku ni za praksu? Je li stvarno svaki natječaj namješten? Možda su moji u pravu kad mi kažu da tražim posao blagajnice“, napisala je djevojka na popularnoj stranici Ispovesti.

„Čekaj“

Jedna od zasigurno najviše frustrirajućih stvari koje mladi koji traže posao čuju često je „Čekaj“. 

„Moj prijatelj je prije par godina rekao da ne želi raditi za male pare. Sao je, slao, slao, dok nije dobio početnu plaću od tisuću eura neto. Samo lagano i ne odustaj. A nećeš bez iskustva ni vani tako lako“, savjetuje je netko u komentarima.

„Moj suprug je i sa doktoratom poslao preko 300 životopisa. I čekao godinu dana. Živimo u inozemstvu. Tako da nije do države, jednostavno je malo teže pronaći baš ono što hoćeš“, piše još netko

„Ja imam 9 godina i 6 mjeseci iskustva u struci, magisterij, položena dva jako važna ispita za struku. Posao sam preko 80 prijava i ništa“, suosjeća s njom još netko.

Možda je loše uredila životopis

Jedna od najbitnijih stvari prilikom pisanja životopisa je taj da on bude uredan, gramatički točan i upečatljiv ljudskim resursima.

Životopis je papir kojim se prvi puta predstavljate nekom poslodavcu, stoga je iznimno bitno obratiti pažnju kako se on piše i kako izgleda te kakav generalni dojam ostavlja. „Nije bitna kvantiteta nego kvaliteta. Ako te nakon 93 poslane molbe nitko nije zvao onda očito ono što šalješ nije dovoljno dobro sročeno da bi se činila kao potencijalni kandidat. Pogledaj malo kako se rade te stvari ili čak bolje angažiraj nekoga tko se profesionalno bavi izradom motivacije i CV-a“, savjetuje ju netko.

„Za 94. prijavu nađi vezu i voila“, piše netko kratko.

„Fora je da vam CV izgleda zanimljivo, znači boje i uredno, slika nasmijana, ne previše, i na razgovoru kao sa dečkovim roditeljima prvi puta, znači osmijeh i sve znate i sve možete i divite se njihovoj firmi... Znaci CV mora biti efektan da vas pozovu, a kad vas pozovu, morate ostaviti dojam kao da sve cvjeta oko vas“, konkretno ju netko savjetuje i dodaje da je bolje raditi bilo što i zaraditi za taj mjesec, nego samo sjediti doma i ne raditi ništa.

„Ponizi se da bi se uzdigla poslije“

Neki komentatori smatraju da bi bilo pametno da djevojka posluša savjet svojih, pa da za prvi posao uzme posao blagajnice. „Posao blagajnice privremeno, čisto zbog iskustva nekog rada. Pričaj sa ljudima, nađi vezu za posao u struci dok si blagajnica jer proći će bezbroj ljudi pored tebe. Ponizi se da bi se uzdigla poslije“, piše joj netko.

Uz spomenute, javilo se još nekoliko komentatora koji su prošli sličnu situaciju kao i ona, ali i nekolicina koja joj ne vjeruje.

„Kao prvo, svi oko tebe rade osim tebe? Pa kako su oni dobili posao, a ti ne? Kao drugo, ne zovu odmah, moja sestra je do svibnja non-stop slala životopis i nitko je nije pozvao na posao. Sada pljušte pozivi. Od početka lipnja su je zvali sedam puta na razgovor, tako da budi strpljiva. Ne volim ovu rečenicu, ali za sve postoji razlog i vrijeme“, piše joj netko da ostane strpljiva.

„Ma idi preko, ovdje nema života. Koliko god da ti netko kaže da je u inozemstvu isto teško je u pravu, ali ipak možeš pronaći posao u struci i možeš normalno raditi bez živciranja. Samo idi preko, koliko god da ti to sada možda zvuči teško“, savjetuju djevojku.

Izvor: ispovesti.com