Već za vrijeme pandemije koronavirusa, a posebice nakon nje, počele su se događati velike promjene unutar društva. Mnogi su mediji, ali i znanstvenici pisali o "great resignation", trendu velikog broja otkaza uslijed nezadovoljstva poslovima koje mnogi obavljaju, a sve da bi ti isti nezadovoljni ljudi preselili na selo ili u prirodu.

Usto, sve je više pristaša trenda odustajanja od suvremenog, užurbanog načina života kako bi se osobe, koje se osjećaju otuđeno, ponovno povežu s prirodom, pa sele u ruralne dijelove ili čak "divljinu".

Ivor Kos je nesvakidašnji 21-godišnji bloger. Pristojan, pomalo povučen mladić vodi svoj osobni blog na Facebooku, a objavljuje i sadržaj na Youtube-u. No, njegov sadržaj je originalan, posebice za hrvatske prilike. On naime, živi u šumi i na društvenim mrežama objavljuje videe i fotografije svoje svakodnevice življenja u i sa šumom.

Bio je izgubljen nakon srednje škole

"Ne pada kiša još", kaže Ivor za početak razgovora. Kako nam pojašnjava, oduvijek se vidio u prirodi i ova odluka o preseljenju i mijenjaju načina života bila je sve samo ne nagla i nepromišljena.

"Oduvijek sam se vidio u prirodi. Ta se želja nešto smanjila kada sam upisao srednju školu u Zagrebu jer su me počeli zanimati i fakultet, moderni život i to, ali čim sam završio srednju, počeo sam tražiti rješenje za sebe jer sam se osjećao izgubljeno", kaže za MojFaks i dodaje da je rješenje bilo jednostavno: povratak u prirodu.

Kako to kaže Ivor, iz nje smo i nastali. "Takav je život puno jednostavniji i zdraviji. Odluku sam donio negdje u studenom prošle godine. Tada sam si dao vrijeme za pripremu do proljeća, kada je bilo vrijeme za seljenje u šumu" kaže nam Ivor i spominje da nije u početku imao ništa osim želje da odseli u šumu i tamo uspije.

Zna zapaliti vatru, loviti ribu, napraviti sklonište

"Svatko tko me dobro poznaje, nije se čudio mojoj odluci da odem u šumu. Većina onih koji me ne znaju, rekli su da ću se vratiti kući za tjedan ili dva, da neću izdržati. Roditelji su isprva bili malo u šoku i pokušavali su me indirektno odgovoriti. Sada me podržavaju u potpunosti, kao i moji prijatelji", priča nam Ivor.

Kako nastavlja, prije odlaska u šumu morao je dosta toga naučiti i izvježbati. "Iako za ovo zapravo treniram cijeli život, pripreme su bile fizičke i mentalne prije samog odlaska. Ovakve neke vještine preživljavanja sam učio cijeli svoj život. Znam loviti ribe, napraviti sklonište, zapaliti vatru, kuhati… Dosta se bavim i oko obrade drveta, posebice s ručnim alatima jer mislim da neće još dugo biti benzina i fosilnih goriva, a ja ne želim biti ovisan o tome", kaže nam Ivor i dodaje da je veliku pažnju posvetio i učenju o obrađivanju zemlje, o biljkama i životinjama.

"Drago mi je da nisam upisao fakultet"

Ivor je u Zagrebu završio srednju Graditeljsko tehničku školu koja će mu uvelike pomoći i za daljnje planove koje ima – da sam sebi izgradi kuću. No, završetkom srednje škole, velik dio njegovih kolega iz klupe krenulo je dalje sa svojim obrazovanjem i upisivali su fakultete.

"Prvo sam godinama slušao kako moram ići na fakultet, pa sam jedno vrijeme to možda i planirao", kaže zamišljeno. "To mi nikada nije bila želja, ali kada konstantno slušaš o istome, proživljavaš tu neku rutinu kao i svi ostali, onda možda i pomisliš da je to sve dobra ideja: upisati fakultet, pa tražiti neki posao i tako dalje. No, prve godine nisam upao na fakultet. Htio sam upisati Građevinski fakultet ili Šumarstvo", spominje i nadodaje kako ga građevina i dalje jako zanima jer ju obožava.

"Ali ovakav način školovanja mi se ne sviđa, pa mi je sada drago da nisam upisao fakultet. Postigao sam za sebe dosta više nego što bih to mogao da sam upisao fakultet. Ovakav sustav obrazovanja mislim da nije za mene, ali mislim da nije zapravo za nikoga. Ja sam iznimno za znanje i učenje, ali ne po ovakvom sustavu", komentira.

Cilj mu je izgraditi vlastiti dom

Ivor nam nije otkrio točnu lokaciju i šumu u kojoj trenutno živi, ali kaže da je blizu rijeke Mrežnice i da je vrlo zadovoljan.

"Trenutno sam već koja dva i pol mjeseca u šatoru, a spavam nekad i vani. Imam ideju izgraditi sam sebi kuću, izgraditi dom, ali tek dok pronađem zemljište koje mi odgovara. Imao sam neki dogovor za zemljište, ali je to propalo. U planu je napraviti kuću u potpunosti od prirodnih materijala, drvenu konstrukciju, ispunu s balama slame, ali da bude cijela od prirodnih materijala", spominje i kaže da je u planu pronaći i istomišljenike s kojima bi onda izgradio kuću brže, ali i kako bi radili radionice i dijelili znanje međusobno.

"Strah me ponekad"

S obzirom na to da živi sam u šumi, upitali smo Ivora kako se nosi sa strahom te osjeća li ga uopće, što on ne negira. Kako kaže, nekada osjeća strah, no naučio se s vremenom na ovakav život.

"Mi smo se toliko odvojili od prirode da je uopće smiješno za pomisliti da bi nas moglo biti strah, ali to je tako. Bilo je situacija, prošli tjedan na primjer, za vrijeme onog nevremena. Kiša je padala svih sedam dana u tjednu, pa je grom udario u stablo i odlomio granu koja je pala blizu mene. Isto je i s divljim životinjama. S njima nisam imao nikakvih problema, ali pored mene su prolazile divlje svinje. Bio sam daleko od svih i sam, nisam imao signala i u jednom trenutku mi nije baš bilo svejedno", priča iskreno za MojFaks.

Naglašava ipak kako mu suočavanje sa strahom kasnije pruža užitak jer ga to jača i čini boljom osobom.

"Život je prekratak, treba uživati u trenutku"

Kako kaže, isprva je radio po 12 sati na smjenama i vraćao boce kako bi se opskrbio sa zalihama konzervirane i suhe hrane za početak života u šumi. Usto, pronašao je i stare alate koje je sam restaurirao.

"Meni je cilj biti u potpunosti samoodrživ. Mogu preživjeti u šumi, ali mi nije cilj puko preživljavanje, već povećati kvalitetu života. Kroz godine želim u potpunosti izbjeći i dućan, sam bi svoju hranu sadio i uzgajao", dodaje Ivor i kaže kako problem globalnog zatopljenja nije bio jedan od razloga njegovog odlaska u šumu.

"Ja ću dati sve od sebe da ostavim što manje bilo kakvog zagađenja oko sebe. Život je prekratak i pokušavam živjeti u trenutku i jednostavno", kaže nam Ivor koji je rodom sa sela pokraj Rugvice, za što kaže da mu je puno pomoglo u tranziciji života u šumu.

Na početku mu nije bilo lako kako nam spominje, nekoliko se planova izjalovio, pa do sada nije stigao izgraditi kuću kako je planirao, no, do zime ima cilj kupiti zemljište i izgraditi kuću. "Učim na svojim greškama. Jako puno sam stvari naučio preko interneta i Youtubea. Nikada ne igram igrice i ne gledam filmove kao moji vršnjaci, već pokušavam učiti čim više o životu u šumi. Ima još mnogo toga što moram i želim naučiti za sebe", govori nam.

Pridružit će mu se i djevojka čim završi faks

Ivor koristi solarne panele kako bi punio mobitel i kameru i kako bi imao struje preko noći. Svoje snimke i fotografije šalje svojoj djevojci koja ih potom montira i objavljuje. "Kada sam svojoj djevojci prvi puta rekao da idem u šumu živjeti, bila je jedina koja me odmah shvatila ozbiljno, iako je i ona bila u šoku. Nije bilo lako na početku, ali kasnije smo shvatili da je život u prirodi dugoročno bolje rješenje i za mene i za nju i za svakoga", kaže za MojFaks i spominje kako će i njegova djevojka uskoro doseliti k njemu u šumu.

"Ona ima još jednu godinu faksa, studira na Tekstilno-tehnološkom fakultetu. Vidi kuda sve u životu vodi, i iako nije planirala na početku, nekako se posložilo da će doći kasnije. Plan je da na početku sve izgradim, pa da ona može doći k meni kada budu bolji uvjeti. Kada je vidjela smjer u kojem idemo svi, i ona se počela zanimati za prirodu i materijale od prirode. Sad na fakultetu pokušava što više naučiti o prirodnim vlaknima, o pletenju i izradi materijala, tako da bi u budućnosti mogla iskoristiti svoje znanje za izradu odjeće iz prirodnih materijala", hvali Ivor svoju djevojku.

Na kraju našeg razgovora, Ivor je spreman skloniti se natrag u šator. "Upravo je kiša počela. Uživam trenutno u cijelom procesu i bitno mi je zadržati onaj početni žar i ideju i energiju. Ostalo je sve nebitno", zaključuje ovaj simpatični mladić.

Još vijesti