Je li ovako u paklu? Evo kako izgleda učenje za kolokvije (s cimericom u domu)

Skoro dva sata sjedim na krevetu i pokušavam učiti. Subota je, a kolokvij mi je u ponedjeljak ujutro.

Čitam skriptu i podcrtavam ono najbitnije ljubičastim markerom, iako mi je ružičasti ipak najdraži. Ljubičasti mi je tek drugi omiljeni. Zatim ide plavi, a žuti i zeleni dijele četvrto mjesto. Narančasti mrzim iz dna svoje duše. Radije ću pasti kolokvij nego podcrtavati narančastim markerom.

Cimerica koja lupka papučama

Tu je i ona. Muči me. Zbog nje mi pada koncentracija. Cijeli dan leži na krevetu sa slušalicama u ušima. Iako me ne doživljava i ne ometa me, smeta mi njezino postojanje.

Čujem ju kako diše, čujem kad se ustane s krevete i lupka papučama po podu dok ide do kupaonice. I onda opet lupka kad se vraća do kreveta.

Smeta mi buka izvana. Čujem aute kako prolaze i radnike koji asfaltiraju stazu. Na hodniku neka cura već pola sata priča s nekime preko video-poziva. Netko uporno vježba sviranje pjesmice Bratec Martin, bez prestanka. Ljubičasti marker ne popravlja situaciju, ne mogu prežaliti što nije bilo ružičastog u trgovini. Moja cimerica opet uzima slušalice. Spaja ih na mobitel i čujem prigušeni ženski glas kako kaže: „Power on“.

To je to! Tu mi pukne film. Ne mogu učiti. Čangrizava sam, nenaspavana i sve mi smeta. Odlučim uzeti skriptu i famozni ljubičasti marker i otići učiti na požarne stepenice.

Dolazim do vrata i čitam natpis koji su čistačice nedavno zalijepile na njih. Piše da je zabranjeno boraviti na požarnim stepenicama i koristiti ih osim u hitnim slučajevima. To je moje mjesto za učenje već godinu dana, a sad su mi i to oduzeli. Odlučim se popeti do petoga kata i ondje napraviti gnijezdo za učenje. Na petom katu je valjda najmanji protok ljudi.

Sjedim na stepenici sa skriptom na koljenima i gledam kroz prozor. Vidim obitelj koja ruča u zgradi preko puta. Djevojčica se ustane sa stolice i mahne mi. Nakon malo više od dva sata zadrijemam. Probudi me cura koja je izašla na hodnik telefonirati. Slušam kako priča mami što je jela za ručak i koliko joj skripta ima stranica. Stražnjica me boli pa se ipak vratim u sobu. Cimerica je još ondje, ali sad mi više ne ide na živce jer sam uspjela nešto naučiti.

U ponedjeljak se budim u pola 6 ujutro. Uzimam skriptu i ostale rekvizite i odlazim učiti u kuhinjicu na katu ispod. Otvorim prozor da mi bude hladno jer tada bolje pamtim.

Učenje u studentskom domu je izazov

Učenje je samo po sebi veliki izazov. Ali učenje u studentskom domu je nešto stvarno posebno. Kad sam se prvi puta uselila u dom, moja tadašnja cimerica i ja smo promatrale curu koja je s knjigom sjedila na balkonu u paviljonu preko puta našega i nabrajala nešto na prste. Tada mi je to bilo smiješno. Cimerica je prokomentirala kako ćemo to raditi i nas dvije za otprilike dva mjeseca.

Ispostavilo se da je bila u pravu. I ja sam dva mjeseca kasnije nabrajala na prste principe demokracije i onda se rasplakala jer ih nikako nisam mogla zapamtiti, učila do sitnih sati pa onda odlazila u šetnje u dva ujutro da se razbudim, isprobavala različite vrste čepića za uši dok mi se desno uho nije začepilo.

Što se tiče samog učenja, mema mjesta koje nisam „krstila“. Učila sam u kuhinjici, na balkonu, unutrašnjim stepenicama, požarnim stepenicama, vani na klupi, umivaoni, pod predavanjem na faksu…

Prije prvog kolokvija na prvoj godini sam otišla s kolegicama u park blizu faksa. Kupile smo hamburgere, sjele na klupu i učile. Vani je bilo možda pet stupnjeva, a mi smo tako sjedile oko sat i pol. Došle smo na kolokvij promrzle. Semestar je brzo prošao, a došao je drugi.

Vatru za roštilj potpalili smo skriptama

Na ljetnom roku sam opet morala učiti principe demokracije. Kad sam ih konačno mogla nabrojati bez da plačem i kad sam konačno položila taj ispit, pozvala sam ekipu kod sebe doma dok su moji bili na moru. Odlučili smo roštiljati, a vatru smo potpalili mojim skriptama. To je bio apsolutno najbolji osjećaj na svijetu.

Vjerojatno ni ti ne stigneš disati zbog kolokvija i pisanja seminara. Nisi sam. Sada se mučiš, ali nakon kolokvija obavezno sačuvaj skripte da na ljeto kad položiš sve ispite imaš čime potpaliti roštilj.