U tinejdžerskoj dobi postoji mnogo hororičnih scenarija koji vam se mogu dogoditi: blamanje u javnosti, grozni i dramatični prekidi, odbijanja svake vrste. Možda ste proveli neko vrijeme na odvikavanju, antidepresivima ili su vas izbacili iz škole. No, kako god grozno bilo, vjerojatno ste imali krov nad glavom i podršku obitelji.
Zamislite sad da i to nestane! A vi stojite na autobusnoj stanici i nemate pojma kamo otići niti gdje ćete provesti noć.
Beskućništvo nije tako neuobičajeno niti rijetko kao što možda mislite. Za jednog od sedam tinejdžera ta noćna mora postane stvarnost! Rizik da ćete postati beskućnik veći je kad ste u tinejdžerskoj dobi nego u zrelosti. Prema procjeni DoSomething.org postoji 1.7 milijuna mladih ljudi koji su beskućnici, a 75% te nesretne mladeži su djevojke koje su najčešće pobjegle od kuće.
Tinejdžeri postanu beskućnici zbog kolopleta životnih okolnosti – obiteljski problemi, financijske poteškoće i zlostavljanje kad je opcija da pobjegnete strašna, ali ona da ostanete u tim okolnostima još i strašnija!
“Dok sam napunio 16 godina, majku i mene već su bili izbacili iz raznih stanova puno puta i svaku noć bismo se svađali”, objašnjava 23-godišnji Marko*. “Kad smo i imali krov nad glavom, izbacivala bi me na ulicu i na kraju me počela i udarati. Nosio sam duge rukave u školu, a modrice na oku objašnjavao sam najbolje kako sam mogao. Na kraju mi je prekipjelo. Odlazak od kuće slomio mi je srce, ali to je bilo nešto što sam morao napraviti. Nikad o tome nisam razmišljao kao o hrabrosti jer se dogodilo toliko brzo, a ja sam bio stravično preplašen.”
Nije slučajno da je većina tinejdžera beskućnika dio LGBTQIA zajednice (lezbijke, gej, biseksualci, transrodni klinci, queer, aseksulana mladež). Obzirom da je postotak obitelji koja odbacuje ovakvu djecu visok, šanse su i veće da će završiti na ulici. I dok se zajednica pomalo privikava na ovakve tinejdžere, i dalje im je teško.
Nadalje, dio populacije mladih beskućnika nikada niti nije imao dom. Studije procjenjuju da 20% onih koji zatraže privremeni smještaj i sklonište dolaze direktno iz domova za djecu bez roditelja ili skrbnika koji ne brinu o njima. Nađu se u stvarnom svijetu bez ikakve financijske potpore i krova nad glavom, a postanu prestari za ovakve domove u kojima žive maloljetna djeca.
Mogućnost visokorizičnog ponašanja samo raste. Mnogi tinejdžeri beskućnici poput Marka odustanu od škole, čemu pogoduje činjenica da nemaju stalnu adresu niti financija za prijevoz i školske potrepštine. Neki se upuste u “seks za preživljavanje” – razmjenjivanje seksualnih usluga za novac ili krov nad glavom – jer im nedostatak adrese i potvrda da su upisani u neku školu nedostaju kako bi našli kakav-takav posao ili novi dom. U Americi se napokon pokreće pravna procedura koja će školama zabraniti da potencijalnog učenika odbiju upisati samo zato što je beskućnik. Da ovakva akcija dolazi u pravo vrijeme svjedoči i podatak da je mladih beskućnika jednako kao i stanovnika Dallasa u Teksasu.
Ako razmišljate o tome i mislite da je pobjeći najbolje rješenje, razmislite još jednom. “Ima noći kada nećete pronaći smještaj kod nekoga niti večeru za pojesti”, prisjeća se Marko svog perioda kad je bio beskućnik. “Ne predlažem da morate ostati u lošim situacijama, ali ako postoji ikakva šansa da to prebrodite – napravite to. Ako nemate izbora, razgovarajte s obitelji, prijateljima, učiteljima i odraslima kojima vjerujete. Spavajte kod nekoga i odrađujte kućanske poslove ako nemate nikakvih prihoda.”
Za one koji se ipak nađu na ulici, stručnjaci savjetuju – sigurnost vam mora biti na prvom mjestu. “Morate znati gdje se nalaze obližnje policijske postaje i gdje su najbolje osvjetljena područja u gradu. Pokušajte pronaći neku kuću gdje se možete skloniti u slučaju lošeg vremena ili neke druge hitne situacije. Najvažnije od svega je da ne izgubite nadu.”
“Očajnički razmišljam o budućnosti”, kaže Marko. “Da, morao sam se ispisati iz škole, ali postao sam opsjednut uspjehom i prevladavanjem svih prepreka. Ta je opsesija rasla. Ponekad bih pomislio da je ovo dno dna i da bih trebao odustati. Ali jednostavno nisam mogao. Umjesto toga rekao bih si da je sve u redu i da ovaj plamen u meni neće prestati gorjeti. Sad imam posao i stan i vratio sam se u školu. Ne znam što bi se dogodilo da se neprestano nisam kretao prema naprijed, ali to ne želim ni saznati.”
*imena promijenjena
L.B./izvor: TeenVogue
sxc.hu
