Živimo u digitalnom vremenu; mobiteli, virtualne poruke i igrice su dio naše svakodnevice, a za razliku od prije 10-ak godina, najzanimljiviji sadržaji su razni video zapisi, kratki ili nešto duži.
Sve to utječe na učenike, a to najviše uočavaju njihovi profesori koji su odgojili mnogo generacija. Jedna od njih je profesorica hrvatskog jezika u dubrovačkoj Turističkoj i ugostiteljskoj školi Maja Milošević.
Za portal dubrovackidnevnik.rtl.hr progovorila je o svojim dojmovima i dala zanimljive zaključke.
Lirsko izražavanje učenika se promijenilo tijekom posljednjih 10 godina: 'Budući da ništa ne čitaju, pa ni gluposti po internetu koje bi ih čak mogle i zanimati, pogotovo ako sadrže više od dvije rečenice, njihova sposobnost izražavanja spala je na najniže grane. Ne možemo kriviti učitelje u osnovnoj školi za to... Dokle će ići srozavanje pismenog i usmenog izražavanja, gdje je ta donja granica, kad će se odgovorni osvijestiti, pitanje je momenta. Mislim da smo vrlo blizu dnu dna.'
'U jednom srednjoškolskom razredu prosječno ima najviše četiri do pet učenika koji se znaju usmeno izražavati. Od toga dvoje to imaju u genima, jednostavno im ide, a dvoje se doista trudi. A ovi današnji učenici trebaju, nazovimo to modernim nehrvatskim rječnikom, totalni makeover. Učenici drugog razreda srednje po pitanju pismenosti imaju znanje 6. razreda osnovne. Čitanjem se obogaćuje vokabular, a oni ne čitaju i tu se zatvara krug. Oni nemaju niti dovoljan fond riječi u svom poznavanju materinjeg jezika; kad tumačim nešto novo, a pojavljuju se riječi koje se malo rjeđe čuju u javnosti, jer ih ne rabe u ovim trendseterskim emisijama na televiziji, uvijek sve zaustavim i krenem objašnjavati što to znači jer vidim da me čudno gledaju. '
Kako stoje sa psovanjem? 'Psovke u njihovom svakidašnjem neobaveznom razgovoru zauzimaju visoko mjesto. Neki ne znaju završiti rečenicu bez poštapalice „jbt“. Pa i kad odgovaraju. Lijepo je što su opušteni za razliku od ovih od prije 10 godina, ali ih stalno moraš opominjati da škola nije mjesto za psovanje jer svi mi znamo psovati, ali ne tu i ne sad. '
'Novi naraštaji ne poznaju svijet mašte, vezni su uz internetske podatke i igrice. Oni misle da je život videoigrica i da ćeš dobiti još koji „život“ ako skupiš dovoljno bodova. Zato ne prihvaćaju nedovoljnu ocjenu na kraju godine. Slijede prijetnje, pritužbe, laži, istrage, lupanje vratima… sve samo ne znanje. Sve ti zajedno podržavaju roditelji, vlast, društvo, a svi kako bi prikrili ono što su oni trebali napraviti, a nisu.'
'Vjerujete li mi da nastane tišina u razredu kad ih pitam jesu li pročitali barem jedan roman o Harryju Potteru? Ja sam ih sve progutala i pogledala filmove. E da, ne zaimaju i baš ni filmovi. Ponekad im donesem nekakve filmove koji su povezani uz lektirne naslove misleći da ću ih tako zainteresirati za lektiru, ali ništa od toga.'
Cijeli članak pročitajte ovdje.
Foto: Goran Mratinović
Izvor: dubrovacki.rtl.hr
I.N.
Pročitajte još:
Ispovijest srednjoškolske profesorice: 'Učenici se danas na satu smiju ponašati kako god žele'
Status o satu glazbenog u školi postao hit: 'Ne sisajte samo Biebere, Severine, Drozge i smeće koje vam se nudi'
Pomoću zgužvanih papira profesorica učenicima dala lekciju koju nikada neće zaboraviti
