Slika nije pronađena

Bilješke o piscu:

Charles Dickens rodio se u Landportu 1812. Srednja i “niža srednja” klasa (kako ih obično nazivaju Englezi), tj. državni činovnici, obrtnici, sitni trgovci itd. živjeli su prilično dobro. Siti, zadovoljni, divili su se britanskom imperiju. Ukratko, bili su to tipični malograđani koji nisu željeli nikakvih promjena, zadovoljni trenutačnim stanjem. U toj “nižoj srednoj klasi”, u obitelji siromašnoga državnog činovnika, proveo je djetinjstvo Charles Dickens. Bio je drugo od osmero djece. Dojmovi koje je ponio iz djetinjstva ostali su mu u neizbrisivu sjećanju do kraja života i bili su presudni za njegov razvoj kao čovjeka i pisca.

Rano je upoznao bijedu i neimaštinu. Dok je još bio dijete otac mu je zbog dugova dospio u zloglasni londonski zatvor Marshalesa. Posjećivao ga je s majkom i zauvijek zapamtio tu ružnu zgradu i jadnike koji su u njoj bili zatočeni. Obitelj je zapala u takvu bijedu da je i mali Charles morao prekinuti školovanje i zaposliti se kako svi skupa ne bi skapavali od gladi. Poslije je u svojim romanima oživio uspomene na to svoje jadno, prezreno djetinjstvo.

Godina 1836. značajna je u piščevu životu. Početkom te godine izlazi mu prva knjiga, Bozove skice, u kojoj je sabrao sve književne tekstove što ih je do sada napisao. Iste godine ženi se Catherinom Hogarth, kćerkom svoga prijatelja i novinskoga kolege. Izašao mu je i prvi mjesečni sveščić Posmrtnih spisa Pickwickova kluba, izvanrednog humorističnog romana. I dalje se nižu uspjesi, Oliver Twist, Život i doživljaji Nicholasa Nicklebyja, Stara prodavaonica rijetkosti, Barnabyjem Rudgeom, David Copperfield i mnogi drugi.

Posljednji mu je završeni roman Naš zajednički prijatelj. Smrt ga je zatekla dok je pisao Tajnu Edwina Droodea, u pedeset i devetoj godini, 1871. godine.

O djelu:

Radnja, zaplet i rasplet u Dickensovim romanima odvijaju se uglavnom prema klasičnim receptima. Glavni junak, koji je obično uzor kreposti i poštenja, prolazi kroz niz kušnji, hrabro se bori protiv svakojakih ljudskih mana i opačina i na kraju izlazi iz te borbe kao pobjednik, a ponajčešće se i ženi odabranicom svoga srca, koja je isto toliko dobra koliko i lijepa. Poročni i zli ljudi primjereno su kažnjeni, dobročinitelji nagrađeni. Ipak, premda obično unaprijed znamo kako će neki Dickensov roman završiti i kakva će sudbina snaći njegove junake, slika života koju je pisac naslikao uvjerljiva je i piastična.

Sve navedeno možemo naći u romanu “Oliver Twist”, koji je napisan kao spoj tragičnih i melodramskih elemenata. On je zapravo literarna kritika društvene situacije, siromaštva, primitivnosti i oštar prosvjed protiv ustanova za djecu koje izrabljuju i muče djecu do iznemoglosti. Djelo nije samo kritika društva viktorijanske Engleske u doba industrijalizacije, već je to i galerija likova, od dobroćudnih plemića, prosjaka, beskućnika, lopova do nakaza i ubojica.

Analiza glavnog lika:

Oliver Twist bio je blijedo, mršavo dijete, ponešto niska rasta i sitan.

Citat:

“Međutim, priroda ili naslijeđe usadili su bili Oliveru u prsa zdrav i snažan duh, koji se zahvaljujući oskudnoj prehrani u tom zavodu, mogao po volji širiti i razvijati.”

Iako je Oliver izvana izgledao slabašno, iznutra je bio vrlo jak, što dokazuju njegove borbe kroz život.

Citat:

“Nisam ja gad – odvrati Oliver u velikom strahu. – Ja nju ne poznajem. I nemam uopće sestre, ni oca ni majke. Ja sam siroče, a stanujem u Pentonvileu.”

Dojmovi i kritike:

Teško bi bilo naći nekog drugog pisca koji je imao oštrije oko da zapazi i najsitnije pojedinosti, i najsićušnije crte. Svi su njegovi prizori i likovi plastični, trodimenzionalni, vidimo ih pred sobom kao u životu. A sve je to začinjeno blagim, divnim, neodoljivim humorom. Taj humor, kojim je na juriš osvojio svoje sunarodnjake, javlja se od vremena do vremena u svakoj njegovoj knjizi i tjera čitatelja na smijeh, širok, zdrav i radostan.

“Oliver Twist” sadrži mnoge tipične oznake Dickensovih djela. Knjiga je privlačna za svakoga tko je prvi put uzme u ruke, a oni koji su je jednom već pročitali, naći će uvijek u njoj neka poglavlja, prizore i ulomke koje će rado prečitavati te jamačno nikad neće zaboraviti lica što se u njoj pojavljuju.

Mislim da se najugodnije i najsigurnije osjećao kad je pisao o djeci. I tu je bio pravi majstor. Najviše je kod njih volio i najbolje umio opisati njihovu prirodnost i nepokvarenost. I zaista, tko može ostati ravnodušan na sve one nesreće i zla što snalaze dobrog i naivnog dječaka Olivera od njegovih malih nogu? Dječaka kojega upoznajemo na njegov deveti rođendan, zatvorenog u spremištu ugljena, pa ga pratimo na naukovanju kod pogrebnika, gdje spava među ljesovima, sam kao u grobu, i koji i poslije, kad dođe u London, gotovo neprestano živi negdje između tamnice i groba. I kako da čitatelj ne zamrzi opakog i lukavog Fagina i njegova grubog i opasnog ortaka Sikesa, dva oličenja zla što nadopunjavaju jedan drugoga.

Ipak, htio bih napomenuti da se u “Oliveru Twistu” prvi put jasno očituje i jedna Dickensova slabost, a to je sklonost sentimentalnosti koja će mu u daljnjem književnom radu više štetiti nego koristiti. Katkad ni humor ne može odagnati plačan i otužan dojam izazvan u čitatelja.

Charles Dickens Oliver Twist lektire lektira

Još vijesti