Bilješke o piscu:
Josip Kozarac (1858. – 1906.), po zanimanju šumar, uveo je potpunije Slavoniju i njezine probleme u našu književnost. Svu pažnju posvetio je društvenim i ekonomskim pitanjima Slavonije, prodoru kapitalizma u selo i patrijarhalnom životu, a idejni i društveni sukobi među ljudima toga doba glavno su vrelo književnih tema u njegovim djelima. Kozarac je pretežno programatski pisac koji postavlja određenu tezu i rješava je u djelu. Pisac je novele Krčelići neće ljepote, romana Mrtvi kapitali, Među svjetlom i tminom itd. U nizu novela koje su proizašle iz neposredna života i tragične slavonske stvarnosti Kozarac je dao snažnu umjetničku sliku novog društvenog stanja i psihološki izvanredno dobro ocrtao suvremenike u njihovoj zbunjenosti i izgubljenosti, kao npr. u djelima:
Slavonska šuma, Moj djed, Tena, Tri ljubavi, Tri dana kod sina, Oprava… Pored novela i romana pisao je pjesme i komedije (Turci u Karlovcu, Tartufov unuk…)
Vrsta djela:
Zbirka pripovijesti
MOJ DJED
Mjesto radnje: Selo
Vrijeme radnje: Od dvije godine prije djedove smrti pa nadalje…
Tema: Djed
Motivi: Djedov izgled, život, stan, gostoprimstvo, darežljivost…
Redoslijed opisa:
Djedova smrt i vanjski izgled
Djedova kuća, opis posjeta djedu
Djedovo poznavanje prirode i gostoprimstvo
Djedov odnos prema pravdi
Djedov odnos prema radu
Djedovi savjeti
Djedove priče
Djedova pomoć drugima
Djed na sajmu, njegova darežljivost
Djedu nije teško umrijeti
Djedova smrt
Pisac opisuje svog djeda unatrag nekoliko godina prije smrti.
Analiza glavnog lika:
Djed
Umro je jedne jeseni iako se činilo de je prije zaspao nego umro. Bio je dobroćudan, darežljiv, uvijek je bio spreman pomoći i želio je svima ugoditi, a osobito se volio prisjećati starih vremena. Nije mu bilo teško umrijeti jer mu je obitelj bila složna.
Sporedni likovi:
Djedova obitelj, seljani, lovci
Jezik i stil:
Priča je napisana na hrvatskom književnom jeziku – štokavskom narječju i ijekavskom izgovoru. Ima i nekih riječi na drugim narječjima.
U priči se pojavljuju epiteti, usporedbe, metafore…
SLAVONSKA ŠUMA
Mjesto radnje: Šuma
Vrijeme radnje: Neodređena godina dana – neodređeno godišnje doba
Tema: Šuma, život u šumi
Ideja: Prirodu treba čuvati tako da ju možemo čistu i očuvanu predati
svojim potomcima.
Motivi: Šuma kroz godišnja doba, rad u šumi, lovovi…
Redoslijed opisa:
Šuma, drveće u šumi
Različita promatranja šume
Šuma noću
Slavonac i šuma
Šuma u proljeće
Šuma ljeti
Životinje u šumi
Ptice u šumi
Lov na patke
Rad u šumi
Brojanje drveća
Razgovori s Bartolom
Završetak brojanja drveća
Procjenjivanje drveća
Lov na srne
Sijanje žira
Šuma kroz povijest
Pisac opisuje šumu kroz godišnja doba.
Glavni likovi:
Šuma, šumar
Šumar
Nadasve voli svoju šumu, voli biti u njoj jer se tamo osjeća kao kod kuće.
Šuma mu je najveće blago i štit od vremenskih nepogoda.
Sporedni likovi:
Bartol, lugari, lovci i ostali ljudi
Jezik i stil:
Priča je napisana na hrvatskom književnom jeziku – štokavskom narječju i ijekavskom izgovoru. Tu su i dvije – tri riječi na drugim narječjima. U priči se pojavljuju epiteti, metafore, usporedbe, gradacije, onomatopeje… Priča ističe važnost prirode, a i to kako je ljudi često bespotrebno uništavaju.
Godišnja doba u „Slavonskoj šumi“:
Proljeće: U proljeće se priroda budi, rastu pupovi, dolaze životinje.
Epitetima dočarava boje, onomatopejom glasanje životinja,
metaforom razne pojave u prirodi…
Ljeto: Pisac gradacijom i usporedbom dočarava razliku između ljeta kad se životinje vraćaju u šumu, i proljeća kad su životinje uglavnom na livadama. Epitetima dočarava boje, a metaforom razne promjene u prirodi. Ima i onomatopeje.
Jesen: Pisac u najviše opisuje procjenu i sječu drva te lov.
Pri tome se koristi metaforom, onomatopejom, usporedbom, epitetima i pomalo personifikacijom.
Zima: Zima se piscu čini prazna jer su posjekli šumu, pa to ističe svim pjesničkim slikama.
