'Žalim što ti usne nisam dotakla' - najiskrenije pismo jedne srednjoškolke iz Srbije

Ova tinejdžerica napisala je ljubavnu poruku svom školskom prijatelju koji joj se sviđa već neko vrijeme, a koji ju, nažalost, ne doživljava na isti način.

S namjerom da dozna njene osjećaje, a možda i uzvrati, poslala je dirljivo pismo redakciji portala Telegraf.rs. Prenosimo ga u cijelosti:

'Postoje samo jedne oči pred kojima se osjećam bespomoćno, samo jedne ruke koje, kada me dotaknu, uzdrmaju cijelo moje biće . U njegovom prisustvu srce mi kuca brže, mnogo brže , tijelo se oduzima, misli pomute, bude mi loše. Osjećam se kao da sam bolesna, od ljubavi bolesna.

Od prvog dana kada sam ga upoznala, bio je, nekako, poseban. U mojim očima se izdvajao, postajao je savršen iz moje perspektive. Četvrta smo godina srednje škole, idemo u isti razred, poznajemo se već 4 godine. Drugari smo, samo što ja nikad njega nisam gledala kao druga. Ne znate koliko je teško, koliko je bolno kada nekoj osobi do koje vam je zaista mnogo stalo, ne možete da ispričate sve što vam leži na srcu. Želim da ga zagrlim jako i da ga nikada ne pustim.

Tučemo se u školi, golicamo, gledamo se na časovima, jurimo i na tome se sve završava. Ne dopisujemo se, ne pričamo telefonom. Meni teško pada raspust, ta odvojenost kada znam da ga neću vidjeti neko vrijeme. I sat bez njega je puno, i dan, i vikend…

Puno puta sam ga sanjala, zamišljam ga, nedostaje mi. Čak i kada smo u školi i dok ga promatram, on mi nedostaje. Njegov osmjeh automatski izaziva i osmjeh na mom licu. Prelijep je kad se smije, njegov osmjeh osvaja, privlači me.

Prestalo je to odavno da bude kod mene zaljubljenost, to je živa rana. Svakim danom veća, nekako dublja, gorča, bolnija, ali je i lijepa i slatka.

Mogu reći da ga i volim i ako mu to nisam priznala, osjetila sam puno puta i shvatila smisao značenja te riječi.
Još malo je ostalo do kraja školske godine, meni premalo. Ostalo mi je samo nekoliko mjeseci da uživam u njegovom pogledu…

A poslije, tko zna, što bude, biće. Ja tu ništa ne mogu da učinim, niti promijenim. Bliži se i matura. Nisam ja ta s kojom će zaplesati na maturskoj večeri. Pošto nisam ta, na maturu neću ni ići, ne mogu, zaista nemam snage. Želim mu sve najljepše, to i zaslužuje. Želim mu ono što bih poželjela i sebi.

Nikada neću moći da ga zaboravim, urezao je duboko svoje ime koje u mom sjećanju nikada neće izblijedjeti. Ja ni ne želim da ga zaboravim i da želim to prosto ne bi bilo moguće. Žalim što mu usne nisam dotakla. To sam tako silno željela, želim i uvijek ću željeti. Iskreno, ne vjerujem da će se to desiti, jer da je trebalo, desilo bi se do sada, ipak nas sudbina možda tek planira, tko će ga znati…

Srećko će zauvijek ostati moja velika neostvarena želja, moja neuzvraćena ljubav, moja stalna misao i moja smisao, smisao moje mladosti.

Srdačan pozdrav, hvala Vam.'

Foto/Izvor: Telegraf.rs

I.N.