Oni su velike zvijezde kulinarskog svijeta, ponajviše iz razloga što ih svi obožavamo vidjeti na našim tanjurima, a njihova priprema je brza i nezahtjevna. Vole ih stari i mladi, a neki od njih imaju uistinu interesantnu priču, koju definitivno vrijedi ispričati.
Ako ste i vi gladni zanimljivih povijesnih činjenica, donosimo vam malo nesvakidašnjih podataka o brzoj hrani, bez koje mnogi ne bi mogli zamisliti život.
Jeste li i vi među njima?
Počinjemo s velikom zvijezdom brze hrane pomalo čudnog imena, a riječ je naravno o hot dogu. Još su ga krajem 17. stoljeća prodavali mesari iz Frankfurta, a u 18. i 19. stoljeću bio je tražen u cijeloj Njemačkoj. U drugoj polovici 19. stoljeća u SAD su ga donijeli njemački emigranti te ga je mesar Charles Feltman počeo prodavati u New Yorku, a među obožavateljima ove čuvene hrenovke bio je i predsjednik Franklin D. Roosevelt.
Osim u pecivu, hot dog može biti poslužen i na štapiću. Tako se dobije 'corn dog', inače vrlo popularan u Americi, gdje se često prodaje na tribinama za vrijeme bejzbolskih utakmica. Hot dog je jelo koje se vrlo često povezuje s ovim sportom, a procjenjuje se da se na stadionima za vrijeme utakmica pojede više od 26 milijuna omiljene hrenovke u pecivu.
Ako ste ikada jeli hot dog, vjerojatno ste se zapitali čemu to on duguje svoje ime. O tome postoji dosta priča, a prema jednoj, ovakav se naziv koristi još od 1884. godine. Tada su se pojavile optužbe na račun proizvođača hrenovki, koji su u njih stavljali i pseće meso. Smatra se da je termin 'hot dog' ('vrući pas') 1901. godine prvi upotrijebio jedan crtač, koji je napravio karikaturu o prodaji ovog jela tijekom utakmica.
Još jedan slastan mesni zalogaj je svakako hamburger, odnosno pljeskavica koja je poslužena u pecivu s raznim prilozima. One svoj fini okus također duguju njemačkim mesarima, jer su nastale u gradu Hamburgu. Lokalno stanovništvo ih je ubrzo prozvalo njemačkim biftecima, a kada su bile predstavljene u Americi, nadjenuto im je ime po gradu iz kojeg su potekle. Ukusne pljeskavice rade se od sjeckanog mesa, a spravljali su ih još Tatari, kojima za njihovu konzumaciju nije trebao kruh. Jeli bi ih, naime, sirove.
I za kraj, malo o omiljenim prženim krumpirićima, poznatim i pod nazivom pomfrit. Ovo jelo je prema nekim izvorima nastalo u Belgiji, gdje su siromašni stanovnici imali običaj jesti male pohane ribice. Kako ih za vrijeme zime nisu mogli pribaviti, umjesto njih kao prilog jelu posluživali bi tanke, pržene i na trakice narezane krumpire.
No, prema nekim povjesničarima pomfrit je stvoren u Francuskoj, gdje su ga odmah nakon revolucije na mostu Pont Neuf prodavali ulični prodavači.
Naziv 'francuski krumpir' ili 'french fries' potječe iz vremena I. svjetskog rata, kada su američki vojnici u Belgiji okusili njihove pržene krumpiriće, koje su, iz razloga što je francuski najčešći jezik u Belgiji, tako i nazvali.
Bilo kako bilo, danas je pomfrit puno više od jela, a zanimljivo je i da ga Francuzi jedu uvijek uz meso, dok ga Belgijanci poslužuju kao glavno jelo uz umak.
Nama obje varijante zvuče jako, jako fino, a ti nam reci koji je tvoj omiljeni fast food?
Sonja Curi
Foto: Photoxpress.com
