[ISPOVIJEST] Kako opisati studiranje? Grozno je, ali na dobar način

Sigurno si često puta čuo da su studentske godine najbolje godine života. Ako ćeš tek sada upisati faks, vjerojatno onda imaš velika očekivanja. Ako studiraš već neko vrijeme, možda se pitaš kakav će ti ostatak života biti, ako su ovo najbolje godine. Pa kao studentica koja se sprema upisati apsolventsku, želim ti reći da je studiranje jedan veliki stres koji će trajati nekoliko godina i puno puta ćeš se pitati je li ti to uopće trebalo u životu.

U trendu KRATKI SU NOKTI IN Kratke ljetne manikure: 15 ideja za manikure koje će izgledati odlično na kratkim noktima NIJE SKUPO, NITI KOMPLICIRANO Parfem vam brzo ishlapi? Evo što staviti prije nanošenja da miris traje cijeli dan OBNOVA KOLEKCIJE BADIĆA Kakvi se badići nose ovog ljeta? 8 modela badića koji dominiraju 2025. godine

Razumna osoba bi zaključila da studentske godine onda nisu tako lijepe i da ih je možda bolje preskočiti. Koliko god kontradiktorno zvučalo, ja sam odlučila upisati apsolventsku samo zato da ih još malo produžim. Ako tek sada upisuješ faks, evo što te sve čeka u budućnosti.

Osamostaljivanje

Kad smo bili djeca, svi smo htjeli biti samostalni. Nismo bili baš bistri, očito. Međutim, čim shvatiš kako je to, poželiš ponovo biti dijete. Ako studiraš daleko od kuće, čeka te preseljenje. Vjerojatno će ti sam postupak preseljenja biti stresan, a tek kad shvatiš da moraš ondje i ostati… Nećeš znati gdje ti je glava, a gdje guza.

Osamostaljivanje ne znači da možeš raditi što god hoćeš, kako smo nekada naivno mislili. To znači da se moraš brinuti sam za sebe. Moraš si sam kupovati hranu, plaćati stanarinu, nazvati frizera i naručiti se za šišanje, pronaći liječnika i zubara. Čak i ako te roditelji financiraju i ne moraš sam plaćati stanarinu, svejedno se trebaš sjetiti toga da ju moraš platiti. Teže je nego što zvuči.

I možda najgore od svega. Činit će ti se da je vani lijepo vrijeme pa ćeš otići na faks bez jakne i vratiti se kući sa smrzotinama. Tvoja mama je predaleko da te nagovara da poneseš jaknu.

Predavanja, kolokviji, ispitni rokovi

Mnogi od nas nisu imali pojma što je kolokvij kad su upisali faks. Na većini fakulteta, kolokviji se pišu sredinom i krajem semestra. Ako položiš oba kolokvija (u većini slučajeva su dva), računa se kao da si položio ispit.

Postoji vjerojatnost da nećeš na prvu shvatiti važnost kolokvija. Oni, uglavnom, postoje da se studentima olakša i da ne moraju pripremati veliku količinu gradiva odjednom. Međutim, kad shvatiš što su kolokviji, vjerojatno ćeš pomisliti: „Znači, NE MORAM ih proći.“ Jer svakako možeš izaći i na ispit.

Greška…

Pokušaj kolokvirati što više toga jer ako si ostaviš previše ispita za rokove, plakat ćeš više nego što ćeš učiti. Znam iz iskustva. Nažalost.

Budi pametniji od mene.

Također, ako predavanja nisu obavezna, ne bi bilo loše da se pojaviš tu i tamo. Na petoj godini faksa sam shvatila da je lakše pripremiti se za kolokvij ili ispit kad pratiš predavanje i zapisuješ bilješke. Tko bi to rekao?

Strahovi od ispita

Nažalost, to je nešto što će te mučiti cijelo studiranje. Na faksu se susrećeš s novim profesorima svakoga semestra. Nikada ne možeš znati što očekivati. Nekada će te profesori ohrabriti, nekada će ti otvoreno reći da ovaj faks nije za tebe. Svi imamo takve priče. Svi smo se toliko bojali nekih profesora i ispita da smo bili izvan sebe.

Primjerice, na prvoj godini sam imala kolegij koji sam apsolutno mrzila. Iz dna duše. A profesora sam se neopisivo bojala. Na dan prvog kolokvija sam se toliko uplašila da uopće nisam otišla do faksa. Došla sam tramvajem do Trga bana Jelačića i otišla švrljati po adventu.

Prvi rok sam prijavila i nisam na njega izašla. Na drugom sam roku došla na faks, predomislila se i otišla kući. Uspjela sam ga položiti tek na trećem roku. Kad sam se konačno pojavila na ispitu.

Međutim, ono što nas ne ubije, ojača nas. Znam da je to klišej, ali je istinit.

Kraj studiranja… Što sad?

Ako si brucoš, onda te muči to što možda nisi upao na faks koji si htio upisati ili nisi siguran jesi li odabrao faks koji je za tebe. Mogu ti reći da je mene to mučilo svih ovih pet godina studiranja. Nemam pojma jesam li pogodila ili pogriješila. Jedino u što sam sigurna je da je to bila moja odluka. Ili će se ispostaviti da je ona bila dobra ili će se pokazati da sam „promašila ceo fudbal“.

Ono što mogu na kraju reći je to da ponekad trebaš u životu i pogriješiti kako bi nešto naučio iz toga. Ponekad moraš izabrati nešto što nije za tebe kako bi shvatio što točno jest za tebe.

Vjerojatno ćeš se puno brinuti tijekom studiranja, ali nemoj zaboraviti i uživati. Upoznat ćeš nove ljude i doživjeti nove stvari. Koliko god ova ispovijest zvučala negativno, studiranje je ipak prekrasno.

Kad ti bude najgore, sjeti se da nisi jedini. Svima nam je tako. Bit će bolje.