Studentici generacije premijer obećao posao: 'Imam 73 petice u indeksu, a od zaposlenja ništa'

Angelina Vukosav bila je studentica generacije na Fakultetu likovnih umjetnosti u Trebinju, a već neko vrijeme čeka davno obećani posao.

U trendu NE OSTAVLJAJU DOBAR DOJAM Navike koje vas čine slabom osobom: 13 ponašanja kojima govorite da nemate karakter ČITAJTE NEVERBALNE ZNAKOVE Prepoznajte osobu koja je lažni prijatelj i potajno vaš hejter: Evo kako ju odaje govor tijela OSNOVNI KOMADI Želite izgledati moderno ovog ljeta? 12 odjevnih komada koji će vam u tome pomoći

Naime, Angelini je premijer Radovan Višković, nakon prijema najboljih studenata Republike Srpske, obećao da će dobiti posao u struci na matičnom fakultetu. Angelina je nakon tog obećanja završila poslijediplomski studij s najvišom ocjenom, ali i dalje čeka taj posao u struci.

6 novih mjera za studente u susjedstvu: Kartice s popustima, plaćena praksa u državnim firmama...

Kako je objasnila u razgovoru za portal Buka, nije htjela svoje nezadovoljstvo proširiti i na medijski prostor, no nije imala izbora.

"Završila sam u roku osnovne i prvi postdiplomski studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju, na smjeru grafički dizajn, a trenutno završavam i druge paralelne postdiplomske studije iz slikarstva na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu", piše u pismu objavljenome u tamošnjim medijima Angelina.

73 ispita položila s odličnim

"Dobitnik sam raznih nagrada i priznanja za svoj uspjeh i u zemlji i regiji, bila sam student generacije Akademije likovnih umjetnosti Trebinje, dobila sam Plaketu Sveučilišta Istočno Sarajevo za izuzetan uspjeh tokom studija, Nagradu EU IPAK projekta u BiH, stipendistkinja sam mnogih fondova, dobitnica 'Dositeje' i u svojim indeksima do sada imam točno 73 predmeta ocijenjena ocjenom 10, učesnik sam raznih projekata, festivala, izložbi, te je iza mene dosad realiziranih devet samostalnih izložbi u BiH, Crnoj Gori i Srbiji sa mojih nepunih 25 godina", piše dalje.

Kako navodi dalje, nikada nije ni razmišljala da će morati pisati o ovome, ali, već godinu i pol pokušava se izboriti za obećani "siguran posao u državnim institucijama u Republici Srpskoj".

"Iako je sve bilo medijski propraćeno i argumentirano javno na mnogim televizijama, od mog obećanog posla do dan danas nema ništa", razočarana je.

Dalje piše da je svo vrijeme pokušavala na najkulturniji i najnormalniji način riješiti ovaj problem, bez medija. "Konkretno, dobila sam samo sekiraciju, nerviranje, probleme, neprospavane noći, lažna obećanja i hod po trnju. Pri tom, ja nikoga nisam tjerala ništa da mi obećava, pa ni Vladu, bila sam među najboljima samo zahvaljujući svom predanom radu", odlučna je.

Apsurd da najbolji student ne može dobiti posao

Kako dalje pojašnjava, na državnom nivou sve je bilo u redu, no problem nastaje na lokalnom nivou u Trebinju, gdje, kako tvrdi, dekan odugovlači s njenim zapošljavanjem.

"Mogu postaviti pitanja, ako najbolji neće biti dio visokoškolskih obrazovanih ustanova, kome onda ostaju te institucije za budućnost? Ako u njima vlada nepotizam, kako ćemo ići naprijed? Apsurdno je što u jednom umjetničkom i kulturnom gradu poput Trebinja, jedan najbolji student iz područja kulture i umjetnosti nema mogućnost sigurnog i adekvatnog zaposlenja", nabraja.

"Ako najbolji student kao ja nije dobrodošao u jedan kulturni grad kakvo je Trebinje, ako nije dobrodošao na fakultet u Trebinju, onda kuda sve ovo vodi? Sada se još uvijek borim za pozitivnu realizaciju zaposlenja i ostanka u Trebinju i Republici Srpskoj, kao najbolji student. U suprotnom, bit ću samo još jedna osoba koja će biti prinuđena napustiti Republiku Srpsku i BiH i da svoje znanje i obrazovanje ponudim nekim drugim državama, usprkos svim nagradama, dostignućima i željama za ostankom i izgradnjom svoje karijere i nastavka školovanja ovdje", piše dalje.

"Ovo je zajednička borba"

Kako kaže nakon objave pisma, pozitivno je iznenađena podrškom ljudi i pojedinaca, kako privatno, tako i javno. "Neki su upućeni dublje u ovaj problem, pa više i suosjećaju. To su riječi podrške, razumijevanja i suosjećanja, neki su se čak i rasplakali. Citiram neke komentare: 'Uh… Kakvih se mi ljudi odričemo, nije ni čudo što stradamo.' ili 'Ovo je zajednička borba.'", kazala je u intervjuu za Buku.

Smatra da je njen slučaj samo jedan od mnogih. "To je tužna i bolna istina našeg društva, baš zato sam i napisala ovo pismo, to je jedan od razloga. Mladi odlaze zato što nemaju adekvatnu priliku u društvu za njegovo stvaranje i poboljšanje. Idemo tamo gdje će nas poštovati i uvažavati, a ne gdje će nas ponižavati. Svijet nas cijeni, a mi sami sebe ne znamo cijeniti. Kod nas se mladima, nažalost, ne nudi skoro ništa, to pokazuje i demografija", dodaje za kraj.

izvor: 6yka.com