POV: Kako preživjeti FER? Odgovore zna Karlo Vrančić, student čije ime zna svaki brucoš toga fakulteta

On je Karlo Vrančić, 21-godišnjak iz Šibenika i student treće godine računarstva na zagrebačkome Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Osim što studira, Karlo radi kao developer u fintech tvrtki. Član je studentske udruge, sudjeluje u projektima, a malo slobodnog vremena koristi za smišljanje pitanja za pub kvizove. Prošlog je mjeseca održao poticajno predavanje „Survival Guide“ za mlađe kolege koji su tek stigli u akademski svijet.

To nije bio još jedan u nizu dosadnih uvodnih predavanja s velikom dozom dociranja i objašnjavanja što znači kad kolegij iznosi 10 ECTS-a, već njegov „slučaj“ prenesen na prezentaciju punom metafora, memeova, primjera iz prakse i korisnih savjeta kako preživjeti žrvanj (zahtjevnog) fakulteta.

Karlo, priznaje, nije oduvijek bio zaljubljen u brojke. „Ni informatika niti matematika nisu moje prve ljubavi, već je to bila košarka. Sportom sam se dosta ozbiljno bavio od šeste godine pa sve do punoljetnosti i njemu dugujem većinu svojih uspjeha jer me naučio bezuvjetnoj ustrajnosti i važnosti održavanja pozitivne atmosfere u timu. Bilo je tu reprezentativnih poziva, ali me nekoliko teških ozljeda koljena natjeralo da shvatim da ovdje nema uspješne karijere“. Iz toga je, ističe izvukao životnu lekciju o porazima i tome da jedna zatvorena vrata otvaraju mnoga druga. 

Odakle želja da upišeš FER?

„Ljubav prema računalima stvorila se u ranom djetinjstvu. Sa samo tri godine dobio sam prvo računalo. Radilo se o starom očevom računalu koji nije imalo pristup Internetu. Bez Interneta nema ni igara pa sam se igrao mijenjajući postavke i tako polako istraživao svijet računala sve dublje. Tada vjerojatno nisam imao pojma što radim, ali su mi te stvari ostale 'pod prstima' i vjerujem da su mi pomogle u daljnjem razvoju. Sa samim programiranjem sam se upoznao u osnovnoj školi, ali tek me Harvardov CS50x online kolegij koji sam rješavao u lockdownu natjerao da se zaljubim u računarsku znanost. S obzirom na afinitet za matematikom koji sam pokazivao i prije osnovne škole, FER je bio logičan sljedeći korak, barem što se hrvatskih fakulteta tiče.“

Odakle ideja za predavanje „FER Survival Guide“?

„Prije početka faksa bilo mi je zanimljivo čitati vodiče za brucoše koje su studenti FER-a ranije pisali. Meni su kao brucošu takve stvari dosta značile pa sam krajem prve godine poželio uzvratiti uslugu zajednici i napisati vlastiti vodič. Nažalost, zbog drugih projekata nikada ga nisam u potpunosti dovršio. Prilika da ga iskoristim pojavila se ovoga ljeta. Kolega i ja smo uz podršku uprave fakulteta pokrenuli Buddy sustav – svakom je brucošu dodijeljen stariji student pomaže pri tranziciji iz srednjoškolskih klupa na fakultet. Na sastanku s prodekanicom sjetio sam se svoga nedovršenog vodiča i shvatio da bih na tome temelju mogao pripremiti predavanje. Zapravo, sve rečeno na predavanju promišljanja su mene kao brucoša, uz malu dozu iskustva koje sam stekao u međuvremenu.“

Na predavanju si upotrijebio citat „Da bi bio ribar, moraš razmišljati kao riba“, kako je ta rečenica utjecala na tebe kao studenta?

„Radi se o neplaniranoj krilatici predavanja: nekoliko dana prije predavanja naišao sam na taj natpis na majici u trgovini. Bio je to idealan sažetak pristupa predavanju. Otpočetka sam znao da se moram poistovjetiti s brucošima ako želim predavanje učiniti korisnim. Ideja je bila na njima blizak način opisati vlastita iskustva koja su mi pomogla da izvučem najbolje iz dosadašnjeg fakultetskog perioda.“

Predavanje koje si održao, prema anketi, a i prema izrazima lica kolega studenata iz publike vidjelo se da im se jako svidjelo. Koliko ti to znači?

„Lagao bih kada bih rekao da nisam očekivao pozitivnu reakciju publike, ali u ovoj mjeri – definitivno ne. Čim sam shvatio koliko je ljudi došlo na neobavezno predavanje u popodnevnom terminu bio sam van sebe. U anonimnoj formi upitnika koji sam im dao nakon predavanja na pitanje 'Što je moglo biti bolje?' na malo manje od 100 odgovora praktički nema ni jedne konkretne kritike i prevladavaju pohvale. Iskreno, ništa mi ne znači više od toga. Osjećaj koji dobijem kada vidim 'pozitivan utjecaj' na ljude oko mene i njihovu svijest o tom pozitivnom utjecaju za mene je neprocjenjiv.“

Član si studentske udruge za koju ističeš da je iznimno poticajna. O čemu se radi?

„Moja najznačajnija aktivnost u udruzi definitivno jest ona u EESTEC LC Zagreb. Radi se o lokalnoj podružnici europske udruge studenata elektrotehnike (kasnije se to proširilo i na računarstvo) inače prisutne na 42 sveučilišta u 24 države. Učlanio sam se tek prošle godine, a od ovog ljeta član sam upravnog odbora i voditelj jednog tima. To je vjerojatno bila najbolja odluka u mojoj fakultetskoj karijeri: našao sam se u maksimalno stimulativnom okruženju, dobio iskustvo suradnje s tvrtkama, stekao praktična stručna znanja, obogatio studentski život, ali najbitnije – razvio prijateljstva za čitav život s brojnim fenomenalnim ljudima.“

Zašto je važno biti dio jedne takve udruge?

„Generalni problem FER-a je što se nakon prve godine ljudi počnu udaljavati od fakulteta. Sve više studenata kreće paralelno raditi u struci, a predavanja nisu obavezna te se na fakultet dolazi samo na ispite i labose. Iako to na prvu zvuči sjajno, vjerujem da je dugoročno detrimentalno jer osim što se preskače jedan lijep životni period, također se gubi pozitivan utjecaj okoline. Mislim da većina studenata koji 'propadnu' na FER-u ne propadnu zbog manjka inteligencije, već zbog gubitka poveznica s fakultetom i ljudima na njemu. Upravo tu udruge uskaču u pomoć.“

S još trojicom kolega, osmislio si aplikaciju koja olakšava sudionicima pronalazak i prijavu na besplatne Erasmus+ projekte. Osvojili ste i prvo mjesto na natjecanju Lumen Development.

Sama pobjeda na LUMEN Developmentu nije bila nešto što smo očekivali jer smo kao studenti 2. godine pretpostavljali da smo tehnički inferiorni u odnosu na starije kolege. Međutim, pokazalo se da je žiri prepoznao našu motivaciju i viziju. S obzirom na to da se radi o najvećem regionalnom studentskom natjecanju, definitivno je lijepo priznanje za uloženi trud. Ideja za platformu nastala je iz stvarne potrebe. Neki od nas su i sami bili sudionici takvih projekata i apsolutno je nevjerojatno da je EU na Erasmus projekt u 2021. godini uložila 26,2 milijarde eura da bi se razmjene mladih objavljivale po sumnjivim Facebook grupama.

Kako bih dočarao situaciju, volim se poslužiti ovim primjerom: zamislite da kupujete stan od 40 kvadrata na Trešnjevci, a morate pretražiti sve nekretnine svih tipova i veličina u čitavoj Hrvatskoj. Da stvar još bude gora, nemate pojma je li osoba kojoj se javljate uopće stvarna. Mi smo napravili sigurnu platformu koja centralizira cijeli proces čineći iskustvo razmjene ugodnijim za sudionike i za organizatore. Trenutno imamo zeleno svjetlo velikog broja organizacija i vrijeme je za povratak u garažu i razvoj konačne verzije aplikacije koja može izaći na tržište.

I sam si bio na Erasmus+ projektu u Portugalu. Zašto su studentske razmjene važne za studente?

Radi se o nevjerojatnim prilikama koje povezuju više pozitivnih obrazovnih ishoda od ijedne druge aktivnosti. Dakle, otputujete u drugi dio svijeta na otprilike dva tjedna. Tamo dolazite kao tabula rasa i imate to vrijeme za prilagoditi se okruženju, naučiti nešto o temi projekta i razviti odnose s ljudima za čitav život. Svi su ti ljudi različitih kultura i pozadina te slušajući njih naučite puno o samome sebi. Za to vrijeme još i vježbate strani jezik. Kao šlag na torti, čitavo iskustvo u potpunosti financira EU, što je ključno za zdravlje studentskog džepa. Sve u svemu, radi se o prilici koju bi preporučio svakoj mladoj osobi.

Često se zna reći, generalizirajući akademsko obrazovanje u HR, da hrvatski fakulteti ne pripremaju dobro za tržište rada. Što ti misliš o tome?

„Teško mi je pričati o tome i općenito generalizirati jer na ostalim fakultetima nisam bio, a sam studij računarstva je po svojoj prirodi jako specifičan. Naime, nijedna znanost ne razvija se brzinom kojom se tehnologija razvija te je jasno da ne postoji kurikulum koji to može u potpunosti pratiti. Ipak, vjerujem da na FER-u stječemo sjajnu teoretsku podlogu i vrhunske radne navike zbog kojih svaki kasniji problem postaje lako savladiv.“

Koji su tvoji sljedeći planovi i ciljevi?

„Kratkoročno mi je cilj izvući maksimum iz studentskog perioda. Želim dobiti što je moguće bolje obrazovanje, raditi na što više projekata i uživati u životu. Ukratko, cilj mi je jednoga dana razmišljati o ovom periodu s osmjehom na licu i bez razmišljanja 'što ako'. Studentski posao u struci koji radim u kombinaciji sa stipendijom za najbolje studente STEM područja mi je i više nego dovoljan. Naravno, uvijek su tu i roditelji da malo potpomognu. Jednoga dana će to vjerojatno biti drugačije kada u igru dođu krediti, vlastita obitelj i sve druge brige maloga čovjeka. Želim iskoristiti ovaj period da pokušam ostvariti neki konkretan doprinos zajednici.“ 

Što bio bio tvoj posao iz snova ili barem branša u kojoj bi se volio usavršavati?

„Nažalost, stvar koju još tražim jedna je uska niša kojoj ću se u potpunosti posvetiti. Prije svega želim se usavršiti kao inženjer, želim vidjeti koliko još mogu napredovati u struci. Kada i ako zadovoljim tu znatiželju, volio bih se okušati u nekoj poziciji gdje ima više rada s ljudima. Kolege me često ističu kao dobrog lidera koji vlastitim uzorom motivira ostale oko sebe, a kada tome dodam kreativnost za koju vjerujem da posjedujem u velikoj mjeri, nadam se da ću jednoga dana imati priliku iskoristiti te vještine razvijajući nešto od čega će svi imati koristi.“

Tijekom osnovnoškolske dobi maštao je o tome da bude profesor, no kad bi se toga sjetio u srednjoj školi, Karlo više nije znao kako bi uopće pronašao zajednički jezik s desetogodišnjacima. Slično mu se dogodilo i s treniranjem košarke, bio je uvjeren da „zna kako je biti idealan trener“, a danas, kako kaže, više nema pojma. Ono što jest sigurno, ovaj svestrani student, kolega, inovator itekako ima pojma kako uspjeti na fakultetu, a uz pomoć njegovih savjeta s predavanja i drugi se mogu naći na tome putu.