${intro}
16.09.2022
Mogu li se integrirati ili će uvijek biti 'stranci'?
Kada razmišljamo o tome gdje se vidimo u budućnosti, mnogi i dalje nisu sigurni kojim smjerom žele ići, neki će tek biti na fakultetu, a neki bi već trebali biti u radnom odnosu.
S obzirom na trenutno stanje u zemlji, kada mladi svakodnevno razgovaraju o odlasku iz države, uz dio je već otišao, a dio čeka kraj studija da krene "trbuhom za kruhom", postavlja se pitanje o odnosu stranih poslodavaca prema našim iseljenicima s fakultetskom diplomom.
Netko je na Redditu postavio pitanje: "Jesu li naši iseljenici sa završenim fakultetima građani drugog reda u inozemstvu?", a ispod njegove se objave sakupilo više od stotinu komentara.
"Ne. Od 18. godine živim izvan Hrvatske. Od 2015. sam u Njemačkoj. Pričam jezik, uklopila sam se, imam super posao i plaću. Družim se sa svima. Što se tiče ne/druženja s Balkancima, postoje razlozi za to. Iz osobnog iskustva mogu primijetiti da Balkanci pokušavaju 'svoje' zeznuti jer su tako navikli u našim zemljama, a sve pod krinkom da nam čine uslugu", navodi jedna čitateljica objave koja se nalazi u Njemačkoj.
Građanin drugog reda u Hrvatskoj
Nekoliko njih se požalilo kako su se osjećali kao građani drugog reda upravo u Hrvatskoj, a sve se promjenilo odlaskom iz države.
"Iseljenik sa završenim fakultetom - ne. Ni po jednom kriteriju ne smatram da sam gledan kao građanin drugog reda, barem u Njemačkoj. Dapače, imaju visoko mišljenje o nama zbog poprilično dobrog radnog morala, posao se dobro i na vrijeme odradi"; piše komentator i naodaje priču zašto se upravo u Hrvatskoj osjećao krao građanin drugog reda.
"Sa završenim fakultetom su me na nekoliko mjesta odbili jer nemam '10 godina iskustva' u tehnologiji koja postoji 5 godina. Osim toga su bile ponude da radim za 1600 kuna dok je bio onaj neki program zapošljavanja mladih ili još gore - da radim besplatno - jer eto, treba mi iskustva i trebao bi bit zahvalan da me netko hoće za džabe primit da radim za njega", prisjeća se.
"Više sam se osjećao kao građanin drugog reda u Hrvatskoj nego u inozemstvu", piše još netko.
"Moje iskustvo je takvo da si strancima čak i interesantan ako radiš kao stranac za njih i lakše je otvoriti nekakvu komunikaciju, a to govorim iz jedne Finske za koju se priča da su povučeni i ne vole strance", potvrđuje još jedan Redditovac koji svoj "kruh" zarađuje na sjeveru Europe.
Ipak pečat stranca?
Iako je osjećaj pripadnosti negdje, osjećaj koji je uvjetovan najviše subjektivnom mišljenju i vanjskim utjecajima..
"Ja se ne osjećam...Moja supruga se osjeća. Subjektivno je to", javlja netko.
"U inozemstvu si uvijek kako bi rekli Germani 'Auslander'. Možemo mi zamišljat da nismo građani drugog reda, al' u očima javnosti, ako nisi od tu rodom, nisi nikad 100 posto njihov, makar te i prihvatili u svoje društvo", smatra netko.
"Pa kod nas netko iz susjednog sela već nije 100 posto naš", dodaje netko.
"Naravno da ne. Završio faks, radim, živim, govorim jezik, super je", smatra još netko.
Više iz rubrike
