Nakon slučaja smrti hrvatskog novinara Matijanića koja potresa hrvatsku javnost unazad nekoliko dana, mnogi su građani počeli pisati svoja potresna iskustva koja su imali sa zdravstvenim sustavom naše države, među kojima je svoju tužnu priču je nedavno podijelila i Zdenka Zovko Brodarac, dekanica Metalurškog fakulteta u Sisku.
Dekanica je na svojem Facebook profilu podijelila priču o svojoj majci koja je preminula jučer u bolnici zbog posljedica uroinfekta i sepse.
„Nisam tip osobe koja dijeli intimu po društvenim mrežama, a pogotovo kada se radi o ozbiljnim stvarima. Šok i nevjerica, jad, bol i tuga su preveliki što me nagnalo da pokušam druge upozoriti na stanje i perspektive. Moja majka je otišla zauvijek!“, piše na početku svoje potresne objave dekanica.
„Jesmo li svi isti, jednako važni i dovoljno skupi (ili jeftini) da bi imali jednaku skrb ili pravo na istu?! Činjenica je da se 'slučaj Matijanić' dešava svaki dan u svim dijelovima Republike Hrvatske“, nastavlja dekanica te kreće pisati slučaj koji je doživjela njena majka.
„Jedini doktor koji je mogao napraviti operaciju – na godišnjem“
„Moja majka je 26. srpnja 2022. godine imala prometnu nezgodu vozeći se na biciklu. Od naizgled lagane nezgode, samo ogrebane ruke, nakon obrade na OHBP u OB Sisak utvrđena je ozljeda zdjelice. Cijenim doktore dijagnostičare (RTG, CT) i doktora koji ju je u dežurstvu primio, inače je specijalist ortopedije, koji je odmah konstatirao da u OB Sisak nema rutine ni instrumentarija za ovakvu operaciju i da se takvi slučajevi obrađuju samo i isključivo na „Traumi“ u Draškovićevoj (Zagreb) u koju biva otpremljena 1. kolovoza 2022. godine.", piše dekanica Zovko Brodarac o prvim propustima.
"I tada počinje agonija po zdravstvenom sustavu s nedostatkom informacija, nekad malo ljubaznijim, nekad malo manje ljubaznim sestrama, doktori su uvijek zauzeti i nemaju vremena za informiranje obitelji, do konačne informacije da se jedini u Republici Hrvatskoj, koji takvu ozljedu može i zna operirati vraća s godišnjeg odmora 8. kolovoza 2022. godine. U međuvremenu, majka prolazi kroz brojne faze sve lošijeg stanja, treskavice, kopni iz dana u dan, što nikoga ne zabrinjava“, piše dekanica kako je prolazila agoniju sa našim zdravstvenim sustavom.
„Padneš s bicikla, dobiješ uroinfekt i umreš u hrvatskoj bolnici“
Jučer, 9. kolovoza u 5 sati ujutro preminula je njena majka. Kako piše, zvala je u uobičajeno vrijeme za vizite kada joj se iz prve javio doktor koji joj je saopćio i tužne vijesti uz napomenu da je njena majka imala sepsu. „Pitam kakvu sepsu? Pa znate imala je i uroinfekt, eto dugo je ležala. Vidjet ćemo pravi uzrok nakon obdukcije“, prepričava kako je išao razgovor, a potom napominje da joj je majka ležala u bolnici 14 dana čekajući svoju operaciju, koju na kraju nije dočekala.
Dekanica potom opisuje svoju majku kao vitalnu, fizički vrlo aktivnu 69-godišnjakinju koja je vozila bicikl, nije imala značajnih komorbiditeta.
„Padneš s bicikla ne svojom krivnjom, dobiješ uroinfekt i umreš u hrvatskoj bolnici“, sumira dekanica te postavlja pitanja koja bi se svatko pitao nakon smrti bližnjeg: „Jesam li još koga mogla i trebala nazvati, jesam li mogla kome platiti, jesam li se trebala učlaniti u koju stranku u zadnjih 14 dana pa da mogu nekoga nazvati? Jesam li ja zakazala ili je sustav zakazao?! Učinila bih sve da moja majka živi!“, piše.
„Zašto vlada, ministri i ostali moćnici svih sustava uključivo i zdravstvenog, ne izlaze na teren zbog običnog, malog čovjeka, Hrvata/Hrvatice? Više nas nema toliko puno da bi to bilo nemoguće“, zaključuje i na kraju pita: „Koliko košta život jednog običnog Hrvata ili Hrvatice?“.