5

Neke priče ne usudimo se komentirati sami pa u pomoć zovemo njih – jer problem je manji kad se podijeli. Hrabri telefon je tu za sve vas koji se osjećate loše, kada vas muče obiteljski, ljubavni ili neki drugi problemi.



Ovotjedna priča koju smo odlučili podijeliti s njima i zamoliti ih za komentar našla se u našoj rubrici 'Pitanja & Odgovori'. Pročitajte o čemu se radi u nastavku...

PITANJE:


Znam koliko je život važan i znam da se svi trude još više nego ja i da je i drugima teško,ali ja stvarno više ne mogu. Dosta mi je da ja uvijek moram ljude prva kontaktirati, osim kada njima nešto treba, dosta mi je da se od mene očekuje da ja drugima šaljem zadaće jer oni ne znaju napisati/napraviti. Ja se moram brinuti o svakom j****** detalju o svakome, a nitko se ne može ni sjetiti kada mi je rođendan. Sebična sam i odvratna i govno, ali i ja bih voljela da se meni uzvrati jednako ili više, onoliko brige i ljubavi koliko i ja dajem drugima. Toliko se trudim pomagati da je ljudima došlo u naviku i kao da me iskorištavaju.
Također, majka me je kao malu tukla i to nisam gotovo nikome rekla, ni tati, zato jer mi je rekla da će mu opet skočiti tlak i da zato jer je šećeraš to neće biti dobro za njega. I kao mala sam se htjela ubiti jer je bilo jako loše i stvarno sjećam se svake riječi i plavice i jedanput sam to rekla učiteljici i od tada se u školi pročulo kako je to moja mama rekla da samo želim pažnju. Ali to nije problem, problem je što se sjećam svake uvrede i svakog udarca i iako je ona to rekla u "ljutnji i nije to mislila" meni to sve smeta, jer dok se ona lijepo može smijati i biti sretna, ja se svega sjećam, i kada ona zaboravi, ja ću se i dalje sjećati. I boli me jer što ako mi je to rekla jer je istina a "istina boli"? Pa majka mi je možda je upravu. Ili ne? I te misli i pitanja me proganjaju i ne mogu. Čak sam se prvi put u životu rezala, pa to nikad ne bi napravila. Što sad? Kako da zaboravim? Da li da zaboravim?



Odgovor Hrabrog telefona:

Drago djevojko,
za početak ti želim zahvaliti što si se javila Hrabrom telefonu, mislim da je to zaista velik i važan korak. Ako sam te dobro razumjela, javila si nam se zbog teškoća koje proživljavaš u odnosu s mamom i ljudima oko sebe. U svom upitu napisala si kako ti se čini da si u brojnim situacijama ti ta koja ulaže više truda i pažnje u odnos. Nadalje, spomenula si kako si ranije od strane mame trpjela fizičko zlostavljanje te kako i dalje doživljavaš vrijeđanje. Pitaš se kako se nositi sa svime što ti se događa.

Čini mi se da se osjećaš tužno i bespomoćno te razočarano ponašanjem drugih ljudi. Rastužuje me kad vidim ružne riječi kojima sebe opisuješ i zaista mi je žao što proživljavaš opisane situacije koje su te navele da tako razmišljaš. Ja sam stekla dojam da si zaista zrela, topla osoba, puna pažnje i ljubavi za ljude oko sebe i žao mi je čuti da tu istu ljubav i toplinu ne dobivaš za sebe. Zanima me koliko godina imaš te imaš li braće i sestara. Te informacije su mi bitne kako bi što bolje mogla shvatiti tvoju situaciju i pružiti ti odgovarajuću pomoć. Situacije koje si opisala spadaju pod vrstu zlostavljanja koju nazivamo emocionalno zlostavljanje. Ono se može iskazivati kroz vrijeđanje, viku, ucjene, ponižavanje i slično. Važno mi je da znaš da iako možda nisi fizički ugrožena, ovakvo ponašanje može utjecati na to kako se osjećaš i na tvoje samopouzdanje, jer ružna riječ, kao i udarac, može boljeti i ostavljati posljedice. Voljela bih da znaš da odnos roditelja i djeteta nikad ne bi trebao uključivati takvo što. Zlostavljanje, bilo ono fizičko ili emocionalno, nikad nije opravdano te ti nisi za to kriva. Dužnost roditelja je brinuti o svojoj djeci, pružiti im ljubav i zaštitu, stoga je prirodno ako se osjećaš tužno i ljutito kada ti to nije pruženo.
Nažalost, mnoga djeca doživljavaju zlostavljanje. U situacijama zlostavljanja važno je da se za pomoć obrate odraslim osoba u svojoj okolini, jer je odgovornost odraslih osoba zaštititi djecu. Žao mi je čuti da te tvoja učiteljica nije zaštitila kada si joj se povjerila. Pitam se jesi li razgovarala s još nekim odraslim iz svoje okoline o situaciji u kojoj se nalaziš. Spomenula si da se tati, zbog njegovog zdravstvenog stanja, ranije nisi povjerila u vezi zlostavljanja koje trpiš. Pitam se postoji li mogućnost da mu se sada povjeriš. Ako ti se ta opcija ne čini prihvatljivom, zanima me postoji li netko drugi u tvojoj okolini kome bi se mogla povjeriti. To može biti neki član tvoje obitelji (na primjer baka, djed, teta), susjeda, prijateljičina mama, nastavnik ili stručni suradnik u školi – netko kome vjeruješ.
Vjerujem da su s obzirom na trenutnu situaciju u državi neke od opcija koje navodim teže i kompliciranije no inače i bitno mi je da znaš da je Hrabri telefon tu za tebe. U svom upitu spomenula si samoozljeđivanje. Brine me to i voljela bih kada bi nam se ponovno javila kako bismo pričali o tome. Možeš nam se javiti na besplatnu i anonimnu liniji za djecu na broj 116 111, čije je trenutno radno vrijeme svakim radnim danom od 9 do 15 sati. Ako ti je draže komunicirati pismenim putem, možeš nam se obratiti na chat svakim radnim danom od 15 do 19 sati ili na e-mail savjet@hrabritelefon.hr.

Puno pozdrava ti šalje,

tvoj Hrabri telefon



Foto: Giphy/ Shutterstock.com - fizkes

M.T./ Hrabri telefon

Pogledajte još:

'Ja sebe smatram ružnom, predebelom, nikako da zavolim sebe, stvarno pokušavam, ali ne ide' HELP

'Meni stalno govore da smo mi najbolje prijateljice, da me vole, da smo BFF, a zapravo se samo one druže' HELP

'Meni ona s ovakvim stvarima samo ruši samopouzdanje, ja se osjećam kao nitko i ništa' HELP

samo hrabrohrabri telefonpomoćhelp

36.485
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!