1

Budući da je potražila pomoć, mi smo ju osigurali – zatražili smo stručni komentar psihologinja s Hrabrog telefona jer su njihovi savjeti zlata vrijedni i mogu poslužiti svima koji su se našli u sličnoj situaciji.

via GIPHY


Svi ste se zasigurno barem jednom osjećali toliko tužno da niste znali kako bi sami sebi pomogli. Ipak, prepoznali ste da vam je potrebna pomoć, samo niste znali kako bi ju tražili. Zato je tu za vas Hrabri telefon koji je uvijek spreman pomoći zato smo ih zamolili za odgovor na ovo pitanje iz rubrike 'Pitanja i odgovori'. Stoga, u nastavku možete pročitati i pitanje i odgovor, mogao bi i vama pomoći.


Pitanje: Kako reći mami za psihologa?
Pozdrav ekipa. Naime već se neko vrijeme osjećam užasno depresivno i svjesna sam toga. Ne izlazim iz kuće jer me strah da mi se nešto ne dogodi, odustala sam od svih svojih hobija (bavila sam se plesom, gimnastikom....), glava mi je puna svega i svaku večer plačem. Razmišljala sam čak i o povrijeđivanju jer jednostavno ne vidim izlaz iz nekih situacija, iako znam da ih ima. Ne volim ići u školu jer imam često napadaje panike i jednostavno se počnem gušiti i toga se, također, previše plašim, da ne reagiram na neke stvari pogrešno. Roditelji mi žive odvojeno, no nisu rastavljeni nego je tata otišao zbog posla, a s mamom ne mogu pričati o problemima jer me ne shvaća ozbiljno ili ponekad jednostavno ne sluša ili nema vremena. Tako da je mene jednostavno više sram ili tako nešto uopće pričat s njom jer imam osjećaj da bi mi rekla da neka ne budem glupa, da mi se čini, ovo ono... A sad, razmišljala sam o tome da posjetim psihologa jer ja više sama sa sobom ne mogu doći na kraj. Sve to traje već neko vrijeme, oko pola godine, i stalno sam bolesna i ne mogu jesti, problemi sa srcem, disanjem i polako me već i to izluđuje u glavi. Kako da kažem/predložim mami da me pošalje nekamo kod psihologa na razgovor? Bojim se njezine reakcije jer nemamo baš neki odnos. Molim vas, svaki savjet bi mi puno značio. Imam 17 godina. Hvala unaprijed


via GIPHY


ODGOVOR HRABROG TELEFONA:
Draga djevojko,
hvala ti na javljanju i ukazanom povjerenju. Čitajući tvoj upit stekla sam dojam da si zrela i savjesna djevojka koja promišlja o svojim osjećajima te da si spremna potražiti pomoć onda kada ti je teško, za što bih te voljela pohvaliti. Kažeš da se u posljednje vrijeme osjećaš depresivno, da si odustala od svojih hobija te da svaku večer plačeš. Također, kažeš da ne voliš ići u školu jer imaš napadaje panike. Ako sam dobro shvatila, tvoj tata nije tu, dok imaš dojam da s mamom ne možeš otvoreno razgovarati o stvarima koje te muče jer misliš da će umanjiti tvoje brige. Zbog teškoća koje ti se u posljednje vrijeme javljaju, razmišljaš o tome da posjetiš psihologa, no nisi sigurna kako bi to predložila mami i kako bi ona reagirala na to. Napisala si i da razmišljaš o samoozljeđivanju što me zaista zabrinulo.
Za početak bih ti htjela reći da podržavam tvoju odluku da odeš psihologu. Ljudi često misle da se mogu sami nositi s teškoćama na koje su naišli, a u takvim situacijama se zna dogoditi upravo suprotno. Tada ulažu napor kako bi im bilo bolje, što stvori pritisak koji samo dodatno može iscrpiti. Mislim da je važno da tvoja mama čuje kako se osjećaš, a to možeš napraviti tako da joj kažeš, ali i da joj napišeš pismo. Isto tako, možeš joj pokazati ovaj upit i odgovor koji smo ti poslali. Mislim da je važno da ona čuje da tvoje teškoće traju već dulje vrijeme i da one nisu nešto s čim se možeš sama nositi. Možeš joj reći da se osjećaš loše, što je već samo po sebi dovoljan razlog da odeš psihologu, a uz to i sama primjećuješ da sve teže funkcioniraš na planu svakodnevnih obaveza. Takve teškoće ne prolaze same od sebe i zahtijevaju stručnu pomoć psihologa. Ako ti je teško pričati s mamom, možeš razmisliti o tome da se obratiš psihologu u školi, ako postoji u tvojoj školi, ili pedagogu, nekom nastavniku ili roditelju neke prijateljice. Možda će ti biti lakše da neka odrasla osoba prenese tvojoj mami kako ti je. Bitno mi je da odlučiš da se dotad nećeš pokušati samoozlijediti ni na koji način. Htjela bih da izdržiš s tim mislima i da ih onda kažeš psihologu koji će ti odmah moći ponuditi neke druge načine nošenja s njima.
Rado bih čula što misliš o ovim prijedlozima pa znaj da nam se možeš javiti na liniju za djecu Hrabrog telefona na broj 116 111, radnim danima od 9 do 20 sati, ili nam pisati na chat radnim danima od 17 do 20 sati. Isto tako, možeš nam pisati i na e-mail: savjet@hrabritelefon.hr.
Puno pozdrava ti šalje,
tvoj Hrabri telefon


Foto: Hrabri telefon/ Giphy/ Canva/ Freepik

M.S.K./ Hrabri telefon

Pogledajte još:

Od platonske ljubavi do prijave policiji – sve zbog neuzvraćene ljubavi i golih fotki... HELP!

HELP 'Ja sam čudakinja... Šutim kao zalivena i stalno sam nervozna – kako da ostvarim neki kontakt?'

'Dok ovo čitate, možda sam već počinio TO...' – Teen385 i Hrabri telefon u akciji prevencije samoubojstva

samo hrabrohrabri telefonpomoćhelpnapadaji panikepsiholog

36.185
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!