0

Ja sam Alen, Žigić Alen. Imam 17 godina, dolazim iz konzervativnog slavonskog mjesta - Bošnjaci. Pohađam Zdravstvenu i veterinarsku školu dr. Andrije Štampara za nesuđeno zanimanje medicinskog tehničara. Idem u 4.A razred. O meni je dovoljno znati da sam kreativno retardiran i emotivno hendikepiran.

Novi tjedan. Novi dan. Kontra mraku, kontra sili. Međutim ponedjeljkom ti je džabe kontra, kad je ponedjeljak.
Ponedjeljak je dan za metak, nije petak. Petak iščekujemo više od Vlatke Pokos. Ponedjeljak je veća tuga i razočarenje od Halidovih pjesama, a stvarno lik pjeva i o zabranjenom voću zvanom profesorica ili ipak ne? Nema veze. S obzirom na to da nemaš dovoljno ocjena, dobit ćeš ju danas jer više nema vremena profesorica odgađati odgovaranje, krajnje je vrijeme. Nema se sati više. Te ocjene nam uništavaju život više nego voćkice. Napravio sam i anketu. Provjeri malo što sam to pitao i tako što ima, dolje je sve. Hajde klizni bolje od Katarine Kitarović.

Ocjene su mjerilo za vrednovanje naučenog gradiva.

To je nešto poput toplomjera koji mjeri temperaturu, ali nije toplomjer i nije opipljivo, a svuda je oko nas, a virtualno je,  ovisi o budućnosti. Zvuči kao neka religija jer ako si dobar ideš u raj, ako ne onda u pakao. U realnom svijetu bi značili ideš na fakultet ili nećeš ni srednju završiti. Međutim,  welcome u Hrvatsku koja je u ovoj pripovijetki demon jer to krši i možeš s fakultetom raditi na nižoj poziciji nego netko s osnovnom školom.

Ja pitati moram. Pitat ću dok ne crknem. #nomeinteresa #profesorica #teachergoals

A post shared by ALEN ŽIGIĆ (@alen_zigic) on


Uglavnom, potaknut frustriranošću vezanom za sve to, kupus i ocjene napravio sam anketu o tome što ostatak sisavaca homo sapiensa misli o tome divnom recenziranju znanja.
U anketi je u trenutku pisanja (to je ovaj trenutak hehe) sudjelovalo 100 ljudi. Najviše ih ima 17-18 godina (36), a 35 osoba ima 15 ili 16 godina. Bilo je i još godišta, ali neću vas mučiti sa svim podacima ili podatcima. Uglavnom, 80% ispitanih su srednjoškolci (20% trogodišnja, 60% četverogodišnja i 20% petogodišnja), a 20% osnovnoškolci. U anketi je naglasak bio na ocjenama, tako da je logično da me zanimalo s koliko tko prolazi jer je to navodno važno. 60% prolazi s četvorkom, 25% s odličnim uspjehom, a 15% su vrlo dobre osobe (neki kažu da je ocjena mjerilo osobe). Dok sam pisao anketu, čitao sam malo po netu o ocjenjivanju i naišao na informaciju da je u Hrvatskoj previše nezasluženih ocjena, to je bilo neko objektivno mišljenje nekih stručnjaka koji nemaju struku.

via GIPHY


Mene je zanimalo subjektivno mišljenje, zanimalo me misle li svi prolaze li zasluženo s tim uspjehom.
Ipak smo mi sami sebi najveći kritičari i najveći fanovi. Rezultati su prema mom mišljenju očekivani. 52% smatra svoj uspjeh realnim, 35% misli da zna više od napisanoga na svjedodžbi, dok ostatak ispitanika, točnije 13% je svjesno toga da zna manje. Ako se mene pita, ja svoj uspjeh (do sada je odličan, nisam umišljen radi toga, dobro ne moraš vjerovati) doživljavam realno s malom dozom toga da treba biti manji, ali eto sreća je valjda na mom ramenu, kad već nije proljeće.


U svakom slučaju, uspjeh najviše ovisi o našoj snalažljivosti (smišljanje isprika, ako nisi učio/učila i stavu tijekom odgovaranja, prepisivanju i učenju) i profesorima.

Pitao sam i to u anketi, a rezultati kažu da 81% ispitanih smatra sebe odgovornim za svoje ocjene, 10% vidi profesore odgovornima, a preostalih 9% se raspodijelilo na roditelje i društvo te kombinaciju svega navedenoga. Ocjene ne ovise uvijek o nama i to se i ovom anketom dokazalo, ovise o mnogo toga jer simpatija profesora prema tebi može itekako na to utjecati.

Ja jednostavno držim do toga da ocjene nisu realan pokazatelj znanja baš kao i 90% ispitanika s kojima udaram kontru ovih 10%.
Jednostavno nisu realne, najbanalniji primjer je odgovaranje nekog dijela gradiva u kojem je moguće postaviti 50 različitih pitanja i recimo pročitaš samo prvi dio gradiva, a profesor(ica) te pita drugi dio i dobiješ  1 što u prijevodu znači da nisi učio,  a zapravo jesi samo što nisi imao sreće s pitanjima. Tako da nisu realne jer je moguće da si prvi dio znao za 5. Čak 95% anketiranih je bilo nekada zakinuto za ocjenu, a 5% ima pravdaške sreće.

via GIPHY


To zakinuće ne mora imati veze s pitanjima jer pitanja mogu biti ista svima koji odgovaraju, ali opet zbog možda zračenja nesimpatičnošću dobiješ manje od kolege koji zna manje od tebe ili dobiješ isto.
No, s druge strane opet kod nekih opuštenijih profesora ili čak i strogih možeš iskoristiti neki trenutak nepažnje i možda tijekom odgovaranja pročitati nešto iz bilježnice i na taj način si utječeš na veću ocjenu ili ju osiguraš. Nezasluženo veću ocjenu je dobilo 77% ispunitelja ankete, a 23% kaže da nije nikada imalo te sreće. Nekima je ta ocjena iznimno važna, a nekomu ne toliko koliko roditeljima. Ovi rezultati vezani za to koliko su važne ocjene svakomu osobno, a koliko njihovim roditeljima me iznenadilo. Naime, 59% osoba je ocjena važnija njima, a 41% ispitanih odgovara da je ocjena važnija njihovim roditeljima. U svakom slučaju, 61% ocjene smatra iznimno važnima, a 39% osoba one ne igraju veliku ulogu. Pitao sam za objašnjenje toga, pa evo nekoliko objašnjena o važnosti ocjena.
'Zdravlje je najvažnije'!, N.N.
'Važne su zbog daljnjeg školovanja'., N.N.
'Ocjene nisu pokazatelj inteligencije'., N.N.
'S lošim ocjenama ne možeš na željeni fakultet, a i one su motivator za učenje'. N.N.
'Ocjene su samo broj i obično s*anje'!, N.N.
'Ako želimo napredovati u životu za to su nam potrebne dobre ocjene…jedino ako si sin/kći nekog ministra pa da možeš sve na lijepe oči dobiti'..., N.N.
Svi navodi su ispravni, žao mi je što nisam sva objašnjena ubacio, ali ima ih 50 i bilo bi naporno čitati i ovako kolumna umori više nego da radiš kao pčelica Maja.

via GIPHY


No, na pitanje može li se ocjena navući skoro su se svi složili da može (98%) dok samo 2% misli da su ocjene nenatezljive i da za natezanje postoji kondom, a ne ocjena.
Kad smo već kod starijih metoda natezanja, bilo je pitanje o tome je li nam draži stari papirnati dnevnik ili e-Dnevnik. Tu je bilo gusto, ali je pobijedio dnevnik s 3% više glasova. I meni je draži jer nekako imaš veću tremu kad otvaraju koga pitati ovako nemaš osjećaj, nego te samo opali srčani kad te prozovu. U starim dnevnicima su bile i one rubrike za zaključivanja na polugodištu, postoje one i u ovoj online verziji, ali nekako je ono bilo zabavnije gledati. U svakom slučaju zaključivanje na polugodištu je ukinuto, ali 23% bi htjelo da se vrati zaključivanje dok 77% pozdravlja odluku o nezaključivanju. Iskreno svejedno je jer svakako gledaju oba polugodišta za zaključnu ocjenu, a jedino što zaključivanje na kraju prvoga te tjera da imaš sve pozitivno ocijenjeno i mirne savjesti uđeš u sljedeću polovicu školske godine.

Zanimalo me i utječu li ocjene općenito na naš volju ta učenjem, dakle stvaraju li stvarno motivaciju i dobio sam odgovore.
Za njih 39% ocjene jako utječu na volju za učenjem, 51% kaže osrednje, a 10% odgovara negativno na pitanje o utjecaju ocjena na učenje. Realno, utječu jer vjerojatno dosta puta ne bismo ni čitali neke stvari da nam nije važno da ocjena budem barem pozitivna.

via GIPHY


I najvažnije pitanje od svih je: 'Smatraš li da se ocjene trebaju ukinuti kako bi obrazovanje postalo smislenije?'
Odgovori: 69% - da, 31% - ne.
Moje mišljenje je da treba, a to je predlagala i kurikularna reforma koja naravno nije provedena jer sve što valja ostaje na filtar papiru. Ocjene su dodatan stresor, a kada ocjena ne bi bilo mi bismo puno opuštenije učili i NAUČILI,  a ne štrebali i zaboravili. Ocjena je bi trebala biti opisna, a upisi u daljnje razine obrazovanja na temelju vještina time što bi se uvele raznorazne izvannastavne aktivnosti koje bi osigurale učenicima priliku za otkrivanje i brušenje talenta, te aktivnosti bi utjecale na upis škole što bi dovelo do onoga 'Radim posao koji volim!', a ne 'Nisam modni dizajner jer mi ne ide kemija!'. Jedno s drugim nema veze, ali zbog loših ocjena iz kemije nije upisao/la srednju koju želi. Tako da, ukinite to brojčano s*anje.


Završit ću kolumnu s konstatacijom da ocjene nisu realan pokazatelj i da su većinom kočnica uspjehu. A uz to ubacujem još 5 stavova o ocjenama iz ankete.
'Kratak stav o ocjenama!', N.N.
'Monotono i nepotrebno!', N.N.
'Ocjene su dobra stvar jer rade razliku između marljivih učenika i onih koji ne uče!', N.N.
'Ocjene nisu glavni pokazatelj znanja!', N.N.
'Koliko god mi njih mrzili, one su ok jer pokazuju sliku redovnog učenja!', N.N.


Foto: Slatina.net/Pixabay/Giphy/Instagram

Alen Žigić


Pročitajte i ostale Alenove kolumne:

OMG ili AWWW Pet vrsta susjeda – prepoznaješ li svoje?

Sve na jednom mjestu - znaš li sve najvažnije vijesti koje su se dogodile u studenom?

Kritike – magične riječi koje ne možeš odbiti, a anđela mogu pretvoriti u demona

ocjenestavanketakolumnaAlen Žigićetiketa iskrenostiškola

O autoru...




Ja sam Alen, Žigić Alen. Imam 17 godina i dolazim iz Slavonije, iz istočnog sela-Bošnjaci (konzervativno mjesto).

Pohađam Zdravstvenu i veterinarsku školu dr. Andrije Štampara za medicinskog tehničara. Idem u 4.A razred.

36.209
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!