0

Ja sam Alen, Žigić Alen. Imam 17 godina i dolazim iz Slavonije, iz istočnog sela-Bošnjaci (konzervativno mjesto). Pohađam Zdravstvenu i veterinarsku školu dr. Andrije Štampara za medicinskog tehničara. Idem u 3.A razred (najbolji razred ikad).

Kraj školske godine je jedan od najdražih dijelova godina učenicima.
Svi obožavaju taj zadnji mjesec, zadnji tjedan. Tako svi kažu u afektu iščekivanja ljetnih praznika. Međutim, nitko ne priča o tome koliko je taj kraj školske godine stresan i naporan za sve učenika, a pogotovo one čiji prosjek ocjena iz nekoga predmeta iznosi 1.5 , 2.5, 3.5 ili 4.5. Nebitno koja je ocjena ispred, bitno je ovo 'cijelih pet'. Zadnji tjedni su ponekad toliko stresni da zaslužuju beneficirani obrazovni vijek. Također, zaslužuje i ime 'sindrom izgaranja u školi'.

via GIPHY


Učeničke muke su individualne. No, svi ćemo se složiti da je zadnji mjesec stresan.
Nekako svi profesori obožavaju stavljati ispite u svibnju, oni malo uporniji i u lipnju. Bez obzira na to što školska godina traje od rujna do lipnja, većini je san staviti ispit u svibnju, iako su imali devet mjeseci vremena za ocjenjivanje. Prema mom mišljenju, ocjenjivanje u lipnju treba zabraniti,a u svibnju ograničiti. Žena nosi dijete devet mjeseci, zatim ga rodi, tako neki profesori isto provode. Naime, nisu trudni nego od nas prave trudnice. Dakle, svaki mjesec obogaćuju tvoj kapacitet znanja i proširuju ga i očekuju da sve znaš i onda vole staviti godišnji test iz toga predmeta.

via GIPHY


Dakle, svi moramo biti kao trudnice. Nositi znanje devet mjeseci kako bismo pisali godišnji ispit.
Žena barem rodi to dijete, a mi dobijemo jednu ocjenu za tolike muke ili samo postotak u bilješku. Muka svih nas je ispravljanje ocjena. To smo sami krivi jer nekako nemamo naviku ispraviti negativnu ocjenu odmah, nego čekamo da malo stoji i onako se ukiseli poput kiselog kupusa i onda odlučimo da bismo ju mogli ispraviti. Tada već bude svibanj, a dok ispravljaš matematiku tog dana imaš ispit iz povijest i odgovaranje iz engleskog.



Teško je i 'navlačiti' ocjenu.
Katastrofalno je kada vidiš da ti konačna ocjena ovisi o nekom/nekim predmetima. Odlučiš se potruditi. Nekada je dovoljno profesorici reći da se lijepo obukla i tada već dobiješ veću ocjenu, ali zato nekada moraš skladati operu, bacati latice iza profesorice, sašiti joj haljinu i naučiti cijeli udžbenik kako bi ti dala veću ocjenu. Na kraj shvatiš da ti je prosjek 4,51 i nije bilo potrebe za svim tim.

via GIPHY


Neki nemaju pojma o čemu govorim jer im zadnji mjesec bude odličan, a zadnji tjedan skoro pa nikada nemaju nastavu.
Tako da oni imaju drugačije probleme i muče ih druge stvari, poput toga gdje otići na kavu, što obući u školu, koliko fotografija objaviti na Instagramu i slično. Stvarno sam ljubomoran na takve osobe jer nisu svjesne koliko imaju sreće. Ja uvijek imam nastavu i kad nemam-imam. Imat ću i 14. lipnja. U mojoj školi ne postoji ono da smo izašli s nekim predmetom. Čak i ako izađemo i ponadamo se da ćemo sljedeći tjedan imati puno lakši raspored, oni izmisle neke predmete. U mojoj školi bismo išli i srijedom u školu, da nastava traje do utorka.

via GIPHY


Muke na kraju školske godine vezane su i za fotografiranje.
Znači, svi svake godine kažemo da nam to uopće nije važno kako ćemo izgledati na razrednoj fotografiji, ali naravno svima je važno. Tako da se svi preispituju što da obuku i kako da se namjeste, a da prekriju sve nesavršenosti,a usput da neutraliziraju pozadinu i da im se ta fotografija uklapa u fotoalbum. Na kraju rijetko tko objavi tu fotku negdje jer svi viču da su ružni kao smrt na biciklu, a zapravo izgledamo kao analni otvori s hemoroidima.

via GIPHY


Temperature iznad 30 stupnjeva su isto prava muka, pogotovo za učenika koji putuju u busu bez klime u kojemu ima 56 sjedećih i 20 stajaćih mjesta, ali unutra bude 342 putnika i još jedan sjedi u bunkeru.
Uvijek imaš osjećaju da gledaš smrt u oči. Ako slučajno zaspiš, onda te probudi školska torba na glavi, koju je na tebe bacila starija gospođa jer si zauzeo dva mjesta, a imaš jednu kartu. To se meni dogodilo.



Ponekad je problem i to što ne znamo što staviti u torbu.
Često razmišljamo hoćemo li ponijeti onaj debeli udžbenik s 387 stranica + dodatni izborni sadržaj + sažetak + želim znati više. Problem je što ne znaš hoće li ti profesorica upisati bilješku da nema pribor, koja će ti biti treća i znači jedinicu u zalaganje, a to ti stvarno ne treba ili ćeš se uspjeti izvući. Eh, ne znam što savjetovati.



Zadnji problem je onaj vezan za zadnji dan nastave.
Uvijek je 'problem' smisliti gdje se ide tog zadnjeg dana i gdje će se proslaviti. Nije toliko ni bitno gdje, važnije je u kakvom si društvu. Iznajmite neki prostor ili sjedite u neki par i proslavite.

Svi jedva čekamo da se završi ova školska godina i meni je muka što uopće pišem o tome, ali izdržao sam. Izdržat ćemo svi! Pronađite neku motivaciju i popravite predmete, koje možete i uživajte ovaj tjedan jer od 12. lipnja do 14. lipnja sigurno nećete odgovarati ili pisati ispit. Preživite i čeka nas sloboda. Meni je motivacija ta što ću sve moguće papire iz kojih sam učio poderati i baciti. Znam kako zvuči, ali nisam plav.

Koja je tvoja motivacija?


Foto: Pixabay/Giphy

Alen Žigić


Pročitajte još:

Vrijeme je da odrasteš - svaka osoba mora biti sama sebi idol

Jedni ga mrze, drugi obožavaju - koji je tvoj stav o tjelesnom?

Mobitel, rođendan ili koje je godine bila Krbavska bitka? Najgore situacije kad pamćenje zakaže

kraj školske godineškolska godinapraznicimukeučenicinastava

O autoru...




Ja sam Alen, Žigić Alen. Imam 17 godina i dolazim iz Slavonije, iz istočnog sela-Bošnjaci (konzervativno mjesto).

Pohađam Zdravstvenu i veterinarsku školu dr. Andrije Štampara za medicinskog tehničara. Idem u 4.A razred.

36.484
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!