0

Ja sam Alen, Žigić Alen. Imam 17 godina i dolazim iz Slavonije, iz istočnog sela-Bošnjaci (konzervativno mjesto). Pohađam Zdravstvenu i veterinarsku školu dr. Andrije Štampara za medicinskog tehničara. Idem u 3.A razred (najbolji razred ikad).

Novi tjedan. Nova avantura.

Nije baš ni jedan tjedan nekakav avanturistički, možda samo meni. Da, u pravu si. Kolumna je trebala biti u petak. Znaš zašto nije? Logično da ne znaš, ali pretpostavljaš. Da, bio sam glup i poslao krivi dokument, umjesto ovoga. Nije ništa erotsko ili blam, ali je krivi dokument. Tako da sam sada samo prepravio ovaj uvod, a ostatak je isti, kao da je izašla u petak. Pravi se da je danas petak i pročitaj ju kao da ovaj tjedan još nije počeo. Meni svaki vikend toliko brzo proleti da ja jedva stignem učiti. Baš mi to jako teško pada. Ta težina je jednaka kao težina Horvatinčićeve kazne za prometnu nesreću. Jako teško.

Je li ti ovo prva kolumna u kojoj u uvodu nisi rekao o čemu pišeš? Možda.


Pišem o tinejdžerima kao roditeljima.
U svakom smislu toga. Roditelji se često iznenade svojom djecom kao tinejdžerima. To im uvijek dođe brže nego dječji doplatak. Odjednom smo im približno jednake visine (možda malo i veći), približno jednakog indeksa tjelesne mase, pulsa, glavobolje, kroničnog razmišljanja i svega.

via GIPHY


Neki roditelji svoju djecu ne mogu vidjeti uopće kao odraslu osobu, pa se često iznenade određenim postupcima.
Znaju se iznenaditi bilješkom nastavnika/profesora u kojoj kaže da si krajnje bahat i bezobrazan, kao u mom slučaju, a ponekad budu začuđeni tek kad im dijete kaže da su na štapiću pokazane dvije crtice. Moji se nisu iznenadili takvom bilješkom u negativnom smislu, nego u smislu toga kako ju nisam dobio ranije. To sam se i ja zapitao, ali sam shvatio da do tada nisam imao tako narcis-kompleks profesore.

Često roditelji budu iznenađeni nekim postupkom jer u njemu prepoznaju sebe.

Tako da, ako vam mama ili tata nakon što im kažeš da si se posvađao s nekime i poslagao mu po kući kisele krastavce, ne odgovore ništa i nekoliko sekundi gledaju u vas vrlo vjerojatno su pronašli neku povezanost s vlastitim ponašanjem u prošlosti. Tako da de ne brinite. Iako možda zapravo šute smišljajući neku rečenicu prijetnje ili kazne za vas, ali bolje je da mislimo da traže linkove na vlastita iskustva. Malo prije sam spomenuo dvije crtice na štapiću, ne mislim na onu smeđu i bijelu crtu na suhom štapiću kojeg dobiješ u kuglici sladoleda, nego crtice na testu za trudnoću. O toj temi se ne govori baš često, a susrećemo je u svakoj petoj kući bez fasade ili s fasadom, nije niti važna fasada. Dobra fasada, ne znači dobru zaštitu.

via GIPHY


Mnogo djevojaka postanu majke u tinejdžerskoj dobi, nešto manje dječaka očevi, ali ima ih. Što tada?
Eh tada je već kasno razmišljati o kontracepciji jer očito netko nije slušao na satima biologije i satima razrednika. Tada treba razmišljati kako odgajati dijete. Naravno, svatko ima pravo i na izbor o pobačaju (iako će se možda i to promijeniti, s obzirom na to da je u Hrvatskoj sve moguće). No, pobačaj baš i nije preporučljiv tinejdžericama zbog mogućnosti oštećenja maternice, što kasnije može izazvati ozbiljne probleme s mogućnošću začeća.

Saznanje o trudnoći je sigurno veći šok nego čuti sebe kako pjevaš tijekom izlaska, u nedjelju.
Ima i onih koji to baš žele, ali takvih je manje. No, kada si svjestan akutnog stanja zvanog trudnoća, red je pronaći nekoga. Znate onaj film od 3 slova? Ne Let, nego Kum. E, njega treba pronaći, iako je to još najmanji problem. Najteže je to priopćiti roditeljima, a pogotovo nositi se s time da si dijete koje ima dijete. Ako rodiš prije 18. rođendana, a ni otac djeteta nije punoljetan, dijete mora biti 'upisano' pod nekog od vaših roditelja. Dogovori oko imena izazovu probleme, ali nekako najčešće pobijedi ime od jedne od baka ili djedova.

via GIPHY


Trebate pokušati uskladiti i obrazovanje s trudnoćom.
No, kod nas je nekako sramota nastaviti obrazovanje dok si u drugom stanju ili, ne daj Bože, kad rodiš. Tada bih se valjda trebala zatvoriti u kuću i živjeti od dječjeg doplatka, a tvoj muž (moraš se vjenčati u međuvremenu jer niste normalni, ako to ne napravite) bi trebao otići do prvog golog polja u Njemačku i raditi za 1000 eura. Svi će pitati kako je stigao do tamo i je li mu ide švabski. Ako u međuvremenu poželiš nastavljati školovanje, svi ti preporučuju odabir nekog privatnog veleučilišta. Tako da osim 2 godine svoje srednje škole imaš još 2 godine dva različita zanimanja. Mislim da to dovoljno pokazuje koliko je takva situacija teška i komplicirana.

Daleko od toga da ima situacija u kojima sve prođe još bolje nego kod prosječne dobi trudnica.

Nekako najveći plus rane trudnoće je to što će dijete imati najmlađu mamu na roditeljskom, a to je svakom djetetu nekako fora. Pozitivno je i što će razlika u godinama između roditelja i djece biti manja, pa će možda razumjeti više neke postupke. No, većinom bude teško i negativno jer se često dogodi da muški spol ispadne kao automat za spermatozoide koji nema osjećaje odgovornosti, pa dijete ima samo majku. No, u svakom slučaju može biti različite. Ovo je samo neko generalno moje gledanje na takvu situaciju.

via GIPHY


Što želiš svime ovime reći? Želim reći da držite svoje hrenovke u zaštitnim ovojnicama, želim reći da svoja vrata među nogama otvorite tek kada ste sigurne tko kuca.
Želim reći da nije jednostavno biti roditelj i da unatoč tome koliko pokušavali biti odrasliji nego što jesmo, ipak nismo dorasli baš svakom životnom izazovu. Želim reći da dobro razmislite o svemu što radite unaprijed. Ponekad nije sve kao pad na stepenicama u bolnici sa sredstvom u ruci, nakon  kojega ti bakica kaže da se ne čudi što stari padaju, nakon što je vidjela i mlade. Nije sve tako jednostavno. Ponekad su neke stvari kompliciranije od pokušaja shvaćanja spolnog odnosa štakora i vunene čarape. Čitamo se uskoro.


Foto: Pixabay/Giphy

Alen Žigić


Pročitajte i ostale Alenove kolumne:

Nikad ga nema dovoljno – fora i (ne)etični načini za izvlačenje džeparca kad starci nisu darežljivi

HOW ABOUT NO Najgore stvari iz djetinjstva - stvari koje smo svi prošli kao klinci

Vječna borba mama i nas oko čistoće i urednosti – jesmo li stvarno prljavi i nesposobni?

etiketa iskrenostiAlen Žigićtrudnoćatinejdžeriroditeljiobrazovanjezaštita

Komentiraj i uključi se!

Za komentiranje moraš biti prijavljen na portal - prijavi se ili registriraj ako još nemaš korisnički račun

O autoru...




Ja sam Alen, Žigić Alen. Imam 17 godina i dolazim iz Slavonije, iz istočnog sela-Bošnjaci (konzervativno mjesto).

Pohađam Zdravstvenu i veterinarsku školu dr. Andrije Štampara za medicinskog tehničara. Idem u 4.A razred.

36.001
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!