0

Ja sam Alen,Žigić Alen. Imam 17 godina i dolazim iz Slavonije, iz istočnog sela-Bošnjaci (konzervativno mjesto). Pohađam Zdravstvenu i veterinarsku školu dr. Andrije Štampara za medicinskog tehničara. Idem u 3.A razred (najbolji razred ikad).

Šport ili sport je nešto što nikada nećemo pravilno naučiti pisati, ali ćemo znati da postoji i kao riječ s kvačicom i bez nje. Sport je hrvatska riječ, tako kažu jer je šport slovenska. Valjda nam je bed upotrebljavati riječ šport jer dolazi iz države veličine nogometnog igrališta. Tako se pričalo. Ne vrijeđam ja Sloveniju, niti njezinu mikropovršinu. Bezobrazan sam. U svakom slučaju mi kao nacija ne volim ništa od susjeda, pa tako niti riječ šport. Jedino susjedsko što volim je folk glazba i kupovina namirnica u Bosni i Hercegovini. No, bez obzira na susjede, tema ove kolumne je sport. Sportske aktivnosti, tjelesna i zdravstvena kultura, maraton i natjecanje u jedenju kremšnita. Dobro, bez ovoga zadnjega.



 Uglavnom, tema je sportska, koliko-toliko. Pročitajte pa osudite tj. prosudite.


Sport je fizička aktivnost koju čovjek izvodi iz natjecateljskih razloga. Ponekad se natječe s drugima, a ponekad sam sa sobom. Zapravo, sport je sličan hranjenju jer ponekad jedemo u društvu,a ponekad sami kao list na vjetru. Ponekad smo u sport fer i korektni, a nekada izbjegnemo nepravdu kao diler policiju. Sve u svemu, sport je odlična stvar za naš organizam. Odlična je za lokomotorni, cirkulacijski, zapravo svaki sustav ljudskoga tijela. Preporučuje se biti aktivan barem 3 puta tjedno. To će vam poboljšati mladost, a olakšati starost.

To je medicinski stav. To je stav, koji bi i ja trebao imati kao budući medicinski tehničar.



Međutim, ja sam totalni anti-sportski tip. Ovakav tip ljudi razumiju jedino takve anti-sport osobe. Ja sam ona sorta kiselog grožđa, ona manje zelena trava, tricikl bez dva kotača, prst bez nokta, čelo bez mitesera. Ne mislim to doslovno, nego u smislu sporta. Totalni sam antitalent. Dovoljno je reći da mi je profesor iz tjelesne i zdravstvene kulture ugasio štopericu na 10 minuta jer mu se nije dalo više odbrojavati, a trčao sam 1400 metara. Dovoljno je reći da sam nastavnika tjelesnog udario nogom u glavu, vježbajući okret na drvenoj šipki. Ne znam kako, ali eto. Dovoljno je reći da sam umjesto sklekova radio vježbe spolnog odnosa odnosno demonstraciju sexa. Dovoljno je reći da sam rukomet igrao nogama. Dovoljno je reći da sam slomio ruku na travi, da sam pao na vrat okrećući se oko one iste šipke, da sam kolut naprijed radio kao kolut u koso. Pretjerao sam s nabrajanjem, ima toga još.


Jednostavno zbog svega toga oduvijek sam mrzio tjelesni, dok su svi ostali jedva čekali taj sat.


Ja sam doslovno volio više matematiku, nego tjelesni. Onda znate koliko sam morao mrziti TZK. Ja sam bio onaj koji zadnji dođe na cilj, a usput dehidrira, padne u nesvijest i ispadne mu zub. Ne baš sve, ali trećinu toga. Svi su uvijek imali 5 iz tjelesnog, a ja 3. Nisam bio čak ni toliko debelo dijete, nego sam jednostavno takav. Pitate se zašto pišem u perfektu? Zato što više nemam tjelesni, a zbog toga sam i upisao medicinsku školu. Jednostavno, oduvijek mrzim sport i nikada me nije privlačilo trenirati išta. Realno, ja se preznojim dok gledam utakmicu, a što bi tek bilo da igram sa svojim rahitis-nogama i kondicijom na razini žabe kreketuše. Ja nekako mislim da je istinita poslovica da tko nema u glavi, ima u nogama i obrnuto. To se do sada pokazalo točnim. Ne znam, možda sam samo imao bezvezne profesore, ali mislim da nije u tome stvar. Jednostavno nismo svi jednaki, a to je problem i našeg obrazovnog sustava jer tjelesna, likovna i glazbena kultura su vještine i talenti s kojima se netko rodi, a netko nije stajao u tome redu dok se dijelio taj talent. Totalno je glupo da se takve sposobnosti ocjenjuju i nazivaju predmetima.



Valjda će se to promijeniti.

Također, nisam ljubitelj onih fit-osoba. Ne mislim na one koji imaju fit građu tijela, nego one koji su uvijek sportski nastrojeni i uguše fotografijama s treninga. To mi je totalni užas jer kao da žive u nekom svom idealnom svijetu u kojemu su svi rođeni Boltovi i žele vježbati cijeloga života. Vježbanje je dobra stvar, ali ne volim kada me netko forsira na nešto i misli da je za mene motivirajuće gledati ih u teretani u onim ružnim neonskim potkošuljama u kojima se ocrtava svaka vena i poneka arterija. Dok za to vrijeme viču da se pokrenem i smiju se s onim ružnim zubima među kojima se vidi cijeli meni proteina. Ne volim ni one koji žive za sport. Pri tome mislim na one koji su vatreni navijači od vremena prije otkrivanja vatre. To je vrsta ljudi koja prati svaku utakmicu i na TV-u drži heklani stolnjak iznad kojega je neka vjerska slika. To su oni koji ne vide pupak od želudca. U desnoj ruci imaju pivo, oko vrata šal s kockicama jer je glupo reći kvadratići, također gledajući utakmicu psuju sve što vide, a ponekad i susjedovog kanarinca.

Potrudio sam se istražiti koji su najpopularniji sportovi u Hrvatskoj i napisati Vam kako ih ja vidim.

1.) Nogomet- jedanaest muha trči na jedan feces (drek,stolica)

2.) Rukomet- igraju se vrućeg krumpira (moraš nešto reći pa baciti loptu) psovkama

3.) Košarka- snimljeni su Boomerangom dok ubacuju smeće u vreću bez dna

4.) Skijanje- spuštanje na dvije daske umjesto saonicama i nikako da se spuste otprilike kao kad netko popije afričku šljivu i neće da mu se spusti

5.) Tenis- udaranje drvenog jaja tavama

6.) Odbojka- vrući krumpir koji gori i moraš udarati dlanom da izgleda zabavnije

7.) Vaterpolo- vađenje lopte iz bazena dok si nervozan

8.) Atletika- zašto trče kada ih nitko ne lovi?



Što reći za kraj?

 Sport je pozitivna stvar, ako si talentiran, ali frustrirajuć za antitalente poput mene. Istina je da pozitivno utječe na naš organizam i preporučujem svima da se potrude baviti fizičkom aktivnošću. Imam razumijevanja za sve one koji mrze tjelesni i sport, ali eto potrudimo se i mi. Ponekad je dovoljno otići u šetnju ili u kratku vožnju biciklom jer kažu da će nam to koristiti u starosti. Pokrenimo se dok nije prekasno i budimo fit. Naravno, nemojte biti proteinfit. Baš me zanima koliko ovdje ima antitalenata, a koliko obožavatelja sporta? Javite mi tu u komentare ili na Instagram @alen_zigic ili na Facebook. Hajdemo napraviti istraživanje jer mislim da to još nije nitko.



Foto: Giphy

Alen Žigić

Pročitajte i ostale Alenove kolumne:

Mobitel, rođendan ili koje je godine bila Krbavska bitka? Najgore situacije kad pamćenje zakaže

Politika i mladi: Jesu li nedovoljno informirani ili jednostavno nikog nije briga?

Čemu ide tvoj glas - selo ili grad?



Alen ŽigićkolumnaEtiketa iskrenostisport

O autoru...




Ja sam Alen, Žigić Alen. Imam 17 godina i dolazim iz Slavonije, iz istočnog sela-Bošnjaci (konzervativno mjesto).

Pohađam Zdravstvenu i veterinarsku školu dr. Andrije Štampara za medicinskog tehničara. Idem u 4.A razred.

36.468
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!