0

Maturantica, riječanka i kolumnistica. Svi smo mi vodili svoje dnevnike, neki od nas možda još uvijek vode. Ja ću krenuti korak dalje i voditi svoj dnevnik ovdje. Što me veseli? Što me muči? Koje pjesme slušam i koje filmove gledam? Samo nastavi čitati i saznaj sve o meni, uz nadu da ćeš saznati i nešto o sebi...
P.S.
Mama, nemoj čitati, ovo je i dalje moj dnevnik!



Ne znam za tebe, ali mene je ova promjena u vremenu izludila. Ne volim promjene, pogotovo kad se radi o tome da više nije lijepo, toplo i sunčano nego je hladno, sivo i kišno. I to dva dana prije mog rođendana. Baš mi se ne sviđa ova promjena.


I inače nisam tip od nekih velikih promjena. Volim pisati uvijek s istom kemijskom, stavljati šminku istim redoslijedom te popiti čašu vode prije spavanja. Volim rutine i volim ponavljanja, barem što se tiče običnih, radnih dana.

No, uvijek postoji ona iznimka koja potvrđuje pravilo, zar ne?


Da, da, tako je i sa mnom. Neki vole lakirati nokte u neke lude boje, drugi vole nositi majice kričavih boja, a ja... Paa ja volim često mijenjati frizuru. I kad to kažem, pričam o onim drastičnim promjenama. Tipa ošišati dugu, duugu kosu (skoro) do razine brade. Ili ofarbati se u plavo. Iz crvenog. A prirodna si brineta.



Moram priznati, u zadnje vrijeme sam se čak i "smirila", ali to je samo privremeno. Kad prođu i mature i nakon što se (nadam se) upišem na željeni faks, planiram se izblajhati. Biti mala biondina. Glupa plavuša.*

Volim označiti velike promjene u mojem životu mjenjajući frizuru.

Nekako se osjećam kao da sam nova osoba kad to napravim, kao da imam clean start. Nešto slično kao kad opereš kosu nakon dugo, predugo vremena...Puno cura kaže da ih je previše strah raditi promjene s nečime tako bitnime i moram priznati, kad sam se ja prvi put farbala, bilo me je stvarno jaako strah.

"Što ako sutra ne budem mogla izaći iz kuće? Što ako mi prirodna ipak stoji bolje? Što ako je mama u pravu i moja prirodna je zaista naljepša?", bila su to samo neka od pitanja koja su mi muvala glavom.

Nekako sam ipak uspjela skupiti hrabrosti i ofarbati se u plavo (inače sam prirodna brineta).



I bila sam najsretnija ikada! Baš sam bila oduševljena mojom novom bojom!



Ali kad sam skužila da farbanje kose nije baš toliki 'big deal', odlučila sam otići u drugu krajnost.

Niti dva mjeseca nakon, ofarbala sam se u tamno, taamno smeđu. Onako, skoro pa crna. Moram priznati, nisam bila oduševljena s time koliko s plavom, a nemali broj puta mi se dogodilo da bih se prestrašila sama sebe kad bih se probudila i pogledala u ogledalo dok sam prala zube. Nije to bilo zato jer je toliko grozno bilo, nego jednostavno je bio OGROMAN šok.



Nisam se mogla prepoznati.

E tek tad, nakon što sam probala i tu tamnosmeđu (kojoj su svi predviđali težak neuspjeh, a na kraju je ispalo skroz okej), shvatila sam da je vrijeme za otići u potpunu krajnost. Sad, znam da ima cura koje su imale i ljubičastu, i zelenu kosu, ali meni je tad moja crvena kosa za sedamnaesti rođendan bila top topova.



Kad sam se ofarbala u crveno, bilo je stvarno jako zabavno.

Pogotovo kad bih prala kosu pa bi kupaonica izgledala kao 'crime scene'. Sad bez šale, stvarno je bilo zabavno. Bila sam upadljiva, vrckava i sva nekako... Crvena. Šminkala sam se jače nego do tad, a najveće otkriće mi je bila ružičasta boja.

Ja, hardcore ljubitelj roze, mislila sam da kad se ofarbam u crveno, više neću moći nositi rozu šminku. Well, guess who was wrong! Ružičasti baby lips. Najljepša šminka za sve s crvenom kosom.



Niti dva mjeseca nakon, ljeto je bilo tu, a ja sam se zaželjela plave kose. Ponovno. I tako sam opet bila plava, a ta je faza, nakon niza konstantnog mijenjanja boje kose, potrajala čak više od pola godine.



Došla je 2016. godina, ja sam ostarila (nisam, šalim se, valjda ?!) i odlučila sam se vratiti u smeđu.

Od tad sam prošla sve žive varijante smeđe: smeđa prema crnom, smeđa prema crvenom, čokoladno smeđa, i trenutno imam nekakvu miješavinu crveno-smeđe s plavim odsjajem (ne znam kako je to uopće moguće?).



Nisam mijenjala boje, ali sam zato mijenjala dužine kose, a najveća promjena se dogodila upravo pred malo više od dva mjeseca, kad sam nakon maturalne večeri, ošišala se na kratko.

Znate kako svi uvijek pričaju da će to napraviti, ali na kraju ne naprave? E pa ja jesam. I zasad, nisam nimalo zažalila!

Neki vole lakirati nokte u neke lude boje, drugi vole nositi majice kričavih boja, a ja... Paa ja volim često mijenjati frizuru. I kad to kažem, pričam o onim drastičnim promjenama. Tipa ošišati dugu, duugu kosu (skoro) do razine brade. Ili ofarbati se u plavo. Iz crvenog. A prirodna si brineta.

I eto, što reći, nego ohrabriti i vas, drage moje, da krenete s ludim eksperimentiranjem. Pa kad ćete, ako nećete sada?!
Jeste li se već kad farbale? Držite li se još uvijek svoje prirodne kose? Volite li lude promjene?

Pišite i pišite, a mi se čitamo idućeg utorka! Budite mi lijepe, drage i vesele!

*Nikako ne mislim da su plavuše glupe, ovo je bilo čisto sarkastično ruganje ljudima koji to zaista misle


Foto: Ana Šoda

Ana Šoda

Pročitajte i ostale Anine kolumne:

Pitanje za sve vas - kad ste zadnji put bili vani i baš se zabavili?

Svi kužimo ovo: 'Svaki put kad se odgađaju kontrolni i ispiti, postoje dvije glavne isprike'

Prava noćna mora: 'Krenem tražiti mobitel u džepu, a njega nema. Instant panika!'



Ana ŠodakolumnaČokoladapizza i jednorozikosabojanje kosefarbanje kose

O autorici...



Brucošica, riječanka i kolumnistica.

Svi smo mi vodili svoje dnevnike, neki od nas možda još uvijek vode. Ja ću krenuti korak dalje i voditi svoj dnevnik ovdje. Što me veseli? Što me muči? Koje pjesme slušam i koje filmove gledam? Samo nastavi čitati i saznaj sve o meni, uz nadu da ćeš saznati i nešto o sebi...

P.S. Mama, nemoj čitati, ovo je i dalje moj dnevnik!

36.458
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!