0

Brucošica, riječanka i kolumnistica. Svi smo mi vodili svoje dnevnike, neki od nas možda još uvijek vode. Ja ću krenuti korak dalje i voditi svoj dnevnik ovdje. Što me veseli? Što me muči? Koje pjesme slušam i koje filmove gledam? Samo nastavi čitati i saznaj sve o meni, uz nadu da ćeš saznati i nešto o sebi...
P.S.
Mama, nemoj čitati, ovo je i dalje moj dnevnik!

U životu svakog od nas postoje trenuci koji su velike prekretnice, nakon kojih više ništa neće biti isto. Nekad se radi o trenucima nakon kojih krenu postepene promjene, a nekad se radi o promjenama koje odmah primijetimo.

Prošlu srijedu sam i ja doživjela upravo jednu od tih "instant" promjena. Da, nakon dugo čekanja, odbrojavanja dana i nestrpljenja, napokon sam dočekala i taj dan - SELIDBA U STUDENTSKI DOM!



Sad, ja sam se tom danu veselila iz puno razloga. Veselila sam se zato jer sam silno željela upisati ovaj fakultet (bila mi je to svaka želja u 11:11), zato jer su mi ovdje neke prijateljice s kojima se nisam mogla družiti u Rijeci, ali najviše od svega, veselila sam se studentskom životu.

Studentski život je puno više od opijanja srijedom (barem u Zagrebu), petkom i subotom. Studentski život je sloboda da sam biraš hoćeš li preskočiti večeru ili ne, hoćeš li obući tanju ili deblju jaknu, kada ćeš ići spavati i miljun ostalih sitnica, za koje ni ne znaš da postoje. Istina, nisu sve te stvari pozitivne, jer npr kome se da razmišljati o tome imaš li doma toaletni papir ili sredstvo za čišćenje prozora, ali sve su to čari studentskoga života (i ne, nisam sarkastična).


Ono čemu sam se možda najviše radovala je definitivno bilo uređenje moje sobe.

Znači ako me netko od vas ima na Instagramu, znate da sam stavljala na story kako sam crtala skice sobe kakvu priželjkujem... Doslovno sam si nacrtala što ću staviti na koju policu, kamo ću sa šamponima, kakve ću sve ploče kupiti, koje ću sve fotografije ponijeti, a tražila sam čak i matchy matchy posude za olovke, za šminku i četkicu za zube...

Malo je reći da sam control freak i jako uživljena brucošica, ali ponavljam - sve su to čari studentskoga života. Uglavnom, za one koji nisu vidjeli slike, evo jedna od tri skica moje sobe.



To su bile neke od mojih ideja, a ovo je trenutno stanje.



Očito je da su radovi još uvijek u tijeku, jer fale lampice (jer ih nema još uvijek nigdje za kupiti), nisam stigla razviti nove fotografije, nisam napravila sve ukrase, a niti polijepila sve površine. Uglavnom, dosta toga još ima za napraviti, ali što da kažem... čeka se plata...



A sada da vam pokažem kako je to prije izgledalo, evo i jedna slika skroz prazne sobe i da,na slikama izgleda puuuuuno bolje neo što je izgledala uživo. Nije baš katastrofa, ali definitivno je drugačije od moje ružičaste sobe koja je imala sav bijeli namještaj i iscrtane zvjezdice po stropu.



Mislim da je soba na putu da se dosta približi toj ružičastoj iz Rijeke, ali naravno s par dodataka - mama mi u Rijeci NIKAD nije dopustila poster od S.A.R.S.-a na zidu, već samo na vratima, koja su uvijek bila otvorena pa ga nikad ne bih ni vidjela. A ovdje... Ovdje je upravo taj poster prva stvar koju vidim ujutro. Prva ujutro i posljednja navečer (šalim se, navečer mi mobitel padne na glavu kad mi se oči krenu sklapati od umora).

Naravno, osim uređenja sobe ima tu još nekoliko novosti - upoznavanje s cimericom, s docimericama, s prijateljicama od prijateljica, s ljudima na faksu.. Sve skupa jako puno druškanja.

I moram priznati, ovdje sam manje od tjedan dana i već sam mrtva umorna. Ubilo me svo to druškanje, a još nije niti uselila cimerica. Voljela bih da imam sat vremena mira sama sa sobom i da mogu pročitati knjigu, ali kako odbiti druženja s dragim ljudima?!



Sve u svemu, velika promjena se dogodila u mojem životu, a sada je vrijeme za prilagođavanje. Za usklađivanje svih obaveza na način da nađem vremena i za te studentske srijede i vikende hehe.

I za sam kraj, da ne bi mislili da sam toliko bezosjećajna da mi neće nitko faliti iz Rijeke, naravno da će mi faliti mama, sestra i baka, ali većina mojih prijatelja je ili otišla također negdje dalje iz Rijeke, ili su u Zagrebu... Osim jedne curke purke koja se jadna druži sa svima starijima od sebe te je sada ostala sama u Rijeci, pa evo jedan shout out njoj <3



Mi se čitamo i sljedećeg tjedna, a do tada mi ostanite zdrave, vesele i nasmijane!


Foto: Ana Šoda/Giphy

Ana Šoda

Pročitajte još:

Najbitniji trenutak u životu svake cure - kad je vama bio prvi put?

Oni dani u mjesecu - zašto nam se tih dana jede SVE SLATKO ikad?

Tri stvari koje moraš napraviti prije nego što zagusti!


Ana ŠodakolumnaČokoladapizza i jednorozifakultetsobastudentica

O autorici...



Brucošica, riječanka i kolumnistica.

Svi smo mi vodili svoje dnevnike, neki od nas možda još uvijek vode. Ja ću krenuti korak dalje i voditi svoj dnevnik ovdje. Što me veseli? Što me muči? Koje pjesme slušam i koje filmove gledam? Samo nastavi čitati i saznaj sve o meni, uz nadu da ćeš saznati i nešto o sebi...

P.S. Mama, nemoj čitati, ovo je i dalje moj dnevnik!

36.485
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!