Začarani krug, prvi dio mojeg samosažaljevanja

1

Sonnxy
13.05.2021.

Osjećam se isprazno i izgubljeno. Kao da je ono malo ljudskosti i morala napustilo moj zdrav razum. Ponekad se zapitam jesam li normalna, ali, brzo svaki svoj problem prepišem nezrelosti i mladosti. Što to nije uredu samnom kada mi moral ne predstavlja ništa u životu? Zašto sam u svakoj priči zločinac i sebičnjak? Da li je to normalno i da li se i drugi osjećaju ovako? Zar mi baš ništa u životu nije sveto?

Onaj tip osobe sam koju bi većina brzo opisala kao narcisoidnu, sebičnu i nezadovoljnu djevojčicu. Dovoljno je samo da mi vjeruješ i već si na pola puta da požališ. Da sam makar dovoljno 'badass' da uz to i ne marim za svoja sranja. Ne, ja napravim sranje pa poslije žalim što sam si to dopustila. Ne mogu si pomoći, koliko god ja sebe tješila takav sam karakter kakav sam. Varanje? Nije mi problem. Krađa? Ako imam priliku. Laži? Samo one sitne i bezopasne. Da li se gadim samoj sebi? Definitivno. Da li mi je do sada ikada to bila motivacija da prestanem? Jest.
Sto puta sam čula te čarobne riječi ''pa samo nemoj to napraviti.''.
Da mogu ne napraviti to vjeruj mi da nebi - ali guess what, govno sam od čovjeka i jebiga ne mogu protiv toga. Ili možda mogu ali ne želim - što samo znači da sam još veći šupak nego što jesam,
I da osjećam se cringe kad pišem o ovom kao da sam neka posebna pahuljica i specijalna biljka a ustvari sam samo malo svjesnije govno. Ali ne mogu si pomoći, moram se negdje istresti.
Nezadovoljna sam svojim životom jer stalno griješim a opet s druge strane griješim jer sam nezadovoljna. Začarani krug samosažljevanja i vječno ponovljenih grešaka. A nitko te ne shvaća. Ni optimisti ni pesimisti, ni vjernici ni nevjernici, ni Jahve ni Budda ni Bog. Apsolutno nitko te ne razumije. Jedni ti govore obrati se nebu i pokaji se za sva sranja a drugi ti pak sugeriraju da se suočiš sa sranjima i tražiš oprost od samog sebe.
Izvaraš one koji su ti najvjerniji bili, ukradeš od onih koji su ti najviše poklonili a izlažeš onog koji se uvijek trudio biti iskren. I onda ispada da se trebaš ispričati samom sebi ili nekakvoj svemogućoj sili? A ti ljudi koje sam sjebala? Što je s njima? Ma njima će se vratiti, dobro se dobrima vraća! E pa nažalost ne vraća.

Cherry on the top je kad na kraju svega toga još postaneš ovisnica. I to ne ovisnica o kokainu ili heroinu. Ne, o jebenoj biljci za koju stvarno trebaš biti jadan karakter da te navuče. Pa se nađeš svakih mjesec dana u suzama. U suzama na podu, krevetu, kauču - nebitno. I onda pomisliš, hej pa možda sam zato ja šupak od osobe. Možda jednostavno nosim neki otrov u sebi, neko sranje koje uništi sve čega se ja dotaknem. I da taj otrov je moj sjebani karakter.


Komentari

BigBen

BigBen

14.05.2021.

A što da ti kažem?!... Ne znam tražiš li samo saslušanje, ili savjet? Ti patiš od besmisla života, koji nije ni poseban, ni unikatan. Trebaš naći neki cilj u životu, pa tako od jednog cilja do drugog cilja. Ne nosiš nikakav otrov u sebi, ali vrlo vjerojatno si nekultivirana osoba kojoj možda nitko nije pristupio na pravi način? Narcisoidnost je relativna stvar.

Komentiraj i uključi se!

Za komentiranje moraš biti prijavljen na portal - prijavi se ili registriraj ako još nemaš korisnički račun

36.029
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!