Od Havane do Marseille

0

Da_i
13.12.2021.

5.6.1546.
Pripremao sam se na dugi put prema Marseille. Sve se dogodilo brzo i neisplanirano, imao sam problema sa jednim kupcem koji nije bio zadovoljan duhanom kojeg sam mu prodao. Rekao je da će me dočekati sa svojim dečkima i ubiti me.

6.6.1546.
Počeo sam se pripremati za put. Nije mi bilo lako misliti na sve kada znam da me netko želi ubiti. Sa mnom će ići tri moja draga prijatelja koje sam upoznao kada sam došao u Havanu. Oni su me uputili u tu trgovačku priču i upoznali me sa gradom. Zadnji dan sam prošao pola Havane, mislio sam na sve što nam se može dogoditi tijekom putovanja.

7.6.1546.
Mislio sam o odredištima nakon polaska. Odlučio sam da ćemo, odmah čim krenemo, otići do Chichen Itze da uzmemo kukurz i bundeve kako bi mogli odmah krenuti sa prodajom čim dođemo do cilja. Dok sam gledao kako žene uzgajaju kukurz, razmišljao sam s koliko brodova ćemo otići. Ako uzmemo jedan brod možemo lako biti pokradeni od lopova tijekom putovanja, a ako odemo sa dva broda možemo lako rasporediti stvari i tako se unaprijed osigurati od pljačke, no jedino što bi mogao biti problem jest što se jedan od brodova može naći u nezgodnoj situaciji i tako možemo izgubiti neke potrebne stvari, ali i naše prijatelje.

8.6.1546. (Dan polaska)
Uzeli smo samo dva broda, jer smo poznavali jednog čovjeka koji nam je mogao za besplatno dati brodove. Rekao sam da prvo idemo do Maja kako bi se opskrbili namirnicama koje ćemo prodati kada dođemo. Odlučili smo da ćemo krenuti kada sunce bude najjače grijalo. Dva prijatelja su za to vrijeme otišli nešto popiti za sretno putovanje bez ikakvih problema dok smo ja i još jedan moj prijatelj ukrcavali stvari u brodove. Uzeli smo najbitnije, namirnice, piće i duhan. Sa sobom smo uzeli mačeve ako bi nešto krenulo niz brdo.

11.6.1546.
Kada smo, nakon tri dana, ugledali kopno, počeli smo se prepirati tko će otići pješke po robu. Odlučili smo da je najpametniej da dvoje budu na brodovima i čuvaju stvari, a da druga dvojica odu po namirnice za prodaju.

13.6.1546.
Ostao sam na brodu s najboljim prijateljem. Čuvali smo naše stvari i sve je išlo po planu. Očekivali smo prijatelje da će se što prije vratiti kako bi prije krenuli na put. U daljini sam ugledao skupinu ljudi, njih pet ili šest, kako se kreću prema našim brodovima. Ubrzo smo sišli i pitali što nije u redu. Dok smo se pokušavali sporazumiti s ostalima, shvatili smo kako se oni penju na brodove i uzimaju nam stvari dok mi pričamo. Brzo smo se popeli na brodove i istjerali ih. Odjednom smo u daljnii čuli vrištanje ljudi. Ugledali smo kako dva naša prijatelja bježe sa namirnicama od Maja. Što prije smo se iskrcali i pobjegli im. Rekli su da su zaboravili novac i kako nisu mogli kupiti namirnice pa su ih zato ukrali. Svi smo se počeli smijati.

20.6.1546.
Probudilo me jako ljuljanje broda. Prvo sam pomislio na oluju, ali kada sam ugledao sunčevu svijetlost i plavo nebo postao sam zbunjen. Izašao sam palubu i ugledao mog prijatelja kako uzima koplje. Pitao sam ga od kud mu koplje, a on je, u smijehu, rekao da su uzeli par komada od Maja. Naglo ljuljanje broda je prekinulo njegov smijeh. Zajedno smo otišli do ruba i vidjeli velikog kita koji je svojom veličinom udarao o naše brodove. Uzeo sam koplje i bacio ga ravno u njega kako bi znali od kuda će doći. Pozvali smo ostala dva prijatelja s drugog broda i rekli im da nas kit napada. Počeli smo bacati koplja na njega. Nakon uporne borbe s kitom napokon nas je napustio. Drugi brod je bio oštećen i trebali smo prebaciti sve stvari na naš i nastaviti s jednim brodom.

28.6.1546.
Na putu smo sreli Španjolce. Rekli smo im da ne želimo nevolje jer smo i dalje bili u šoku od kita. Pitali su nas gdje idemo, a mi smo odgovorili do Francuske. Rekli su nam da smo na pravo putu. Usput smo razmjenili par stvari za vodu i meso.

30.7.1546.
Nadam se da ćemo sresti još nekoga, dug je put pred nama. I dalje nismo imali problema sa olujom, a namirnica i dalje imamo. Sve ide po planu. Prijatelji spavaju dok sam ja pijuckao vodu.

26.8.1546.
Ispred nas nalazilo se kopno. Bio je to otok Sao Miguel. Ja i moj najdraži prijatelj smo pješice krenuli prema glavnom gradu dok su ostala dvojica čuvali brodove. Došli smo Ponta Delgada. Grad je lijepo izgledao, kao da je nov. U gradu se događalo nekakvo okupljanje. Raspitali smo se i saznali da je Ponta Delgada postao novi glavni grad. Uzeli smo namirnice i krenuli prema brodu.

3.9.1546.
Napokon smo došli do Malage. Tu smo odmarali 2 dana i pravili planove za dalje. U Malagi smo prodali par vrećica duhana i tako zaradili nešto novaca kako bi sebi kupili hranu i piće jer smo sve potrošili. Grad je divan, lijep pogled na more, baš što sam tražio za odmor, uživanje u pogledu na more. Čudno mi je bilo kako se nisam zasitio mora nakon dugog putovanja.

7.9.1546.
Kakvog li olakšanja, došli u Marseille. Već sam osjećao miris privremene sobe u kojoj ću boraviti ovih dana dok ne prodam sve što sam donio iz Havane. Jednako smo podijelili stvari koje ćemo prodati i pozdravili se i pružili jedni drugima ruku. Promijenio se život u Europi, zavladalo je ratarstvo. Sve više žena uzgaja namirinice dok muškarci obrađuju tla. Kako mi je drago što se sve završilo dobro bez ikakvih
problema.

11.10.1546.
Vrijeme je da odem nazad ženi i djeci u Gradec. Sada kada sam se odomorio i zaradio za cijelu godinu ipak bi bilo lijepo da se vratim. Tko zna možda ipak opet dođem u Marseille, a možda čak i u Havanu.

Komentiraj i uključi se!

Za komentiranje moraš biti prijavljen na portal - prijavi se ili registriraj ako još nemaš korisnički račun

36.497
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!